Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Katoličko-pravoslavno dijaloško povjerenstvo objavilo izjavu o sinodalnosti i primatu

Zajedničko Međunarodno mješovito povjerenstvo za teološki dijalog između Rimokatoličke Crkve i pravoslavnih Crkava na općoj skupštini u Aleksandriji u Egiptu donijelo je dokument „Sinodalnost i primat u drugom tisućljeću i danas“, objavio je u četvrtak 15. lipnja 2023. Kathpress.


Objavom dokumenta na kojemu se intenzivno radilo nekoliko godina, učinjen je važan korak u teološkom dijalogu između katolika i pravoslavaca.

Opća skupština Međunarodnog mješovitog povjerenstva za teološki dijalog održana je od 1. do 7. lipnja u Aleksandriji. Predsjedali su predsjednik Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch i metropolit Pizidije Job (Getcha). Sudjelovali su i predstavnici deset pravoslavnih Crkava i 18 katoličkih teologa.

S pravoslavne strane bile su zastupljene Carigradska, Aleksandrijska i Jeruzalemska patrijaršija, Rumunjska i Gruzijska pravoslavna Crkva te pravoslavne Crkve s Cipra, iz Grčke, Poljske, Albanije, Češke i Slovačke.

Službeni bilateralni katoličko-pravoslavni dijalog pokrenut je 1980. godine. Opća skupština dijaloškog povjerenstva održana je 15 puta, uključujući i posljednju u Aleksandriji. Povjerenstvo čini 60 članova, po trideset sa svake strane. Posljednja opća skupština prije one u Aleksandriji održana je u Chietiju u Italiji. Između općih skupština održavaju se sastanci koordinacijskih odbora u kojima se vrše sadržajne pripreme za opću skupštinu.

Koordinacijski odbor zasjedao je posljednjih godina u studenome 2018. i studenome 2019. u samostanu Bose u Italiji te u svibnju 2022. u Rethymnu na Kreti. Ondje pripremljeni tekst izjave prošao je još jednu intenzivnu raspravu u Aleksandriji.

Prema priopćenju Povjerenstva, pritom su uklonjeni postojeći nesporazumi, unesene su izmjene i naposlijetku je prihvaćen konačni tekst izjave. U priopćenju se također napominje da Gruzijska pravoslavna Crkva nije sporazumna s pojedinim poglavljima izjave.

U izjavi o suglasju povjerenstvo utvrđuje da se na Crkvu ne može gledati kao na piramidu u kojoj neki primas vlada s vrha, ali ni kao na savez samostojećih Crkava. Povijesno istraživanje sinodalnosti u drugom tisućljeću pokazalo je, kako piše u izjavi, „da ni jedno od tih dvaju mišljenja nije primjereno“. Također je postalo jasno da se za rimokatolike sinodalnost ne poima isključivo u smislu savjetovanja, a da je za pravoslavce primat više od samog počasnog naslova.

U dokumentu se nadalje utvrđuje da je Drugi vatikanski koncil (od 1962. do 1965.) otvorio nove perspektive temeljnom interpretacijom otajstva Crkve kao otajstva zajedništva.

U izjavi također piše da se u Rimokatoličkoj Crkvi danas bilježe mnogi napori u cilju potpore sinodalnosti na svim razinama. Osim toga, postoji i spremnost na razlučivanje onoga što se danas u Rimokatoličkoj Crkvi može opisati kao patrijarhalna služba pape od njegove službe glede zajedništva svih Crkava. U izjavi se napominje da to pruža nove mogućnosti u budućnosti.

Unutar pravoslavlja prakticiraju se istodobno sinodalnost i primat na svepravoslavnoj razini u skladu s kanonskom tradicijom održavanjem svetih i velikih sabora, piše u izjavi.

Sinodalnost i primat, navodi se dalje, morali bi se iz teološke perspektive svakako promatrati kao „uzajamno povezane, komplementarne i nedjeljive stvarnosti“; samo povijesne rasprave nisu dovoljne. Crkva je duboko ukorijenjena u tajni Svetog Trojstva, a euharistijska ekleziologija zajedništva predstavlja ključ za oblikovanje „temeljite teologije sinodalnosti i primata“.

Uzajamna ovisnost sinodalnosti i primata temeljno je načelo u životu Crkve. Nedjeljivo je povezano sa služenjem jedinstvu Crkve na mjesnoj, regionalnoj i univerzalnoj razini. Prvo tisućljeće nudi vrijedna uporišta za primjenu toga temeljnog načela. Ta se načela moraju svakako „iznova i ispravno“ primjenjivati sukladno aktualnim okolnostima, navodi se u izjavi.

Povjerenstvo je dosad objavilo sedam dokumenata o suglasju: „Otajstvo Crkve i Euharistije u svjetlu otajstva Svetog Trojstva“ (München, 1982.), „Vjera, sakramenti i jedinstvo Crkve“ (Bari, 1987.), „Sakrament posvete u sakramentalnoj strukturi Crkve s posebnim obzirom na važnost Apostolske sukcesije“ (Uusi Valamo, 1988.), „Unijatstvo: Metoda prošlosti i sadašnja potraga za punim zajedništvom“ (Balamand, 1993.), „Crkveno zajedništvo, koncilstvo i autoritet“ (Ravenna, 2007.), „Sinodalnost i primat u prvom tisućljeću“ (Chieti, 2016.) i netom prihvaćena „Sinodalnost i primat u drugom tisućljeću i danas“ (Aleksandrija, 2023.).

Post Tags
Share Post