Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Papa: Obrazovanje i skrb pravi su napredak naroda, a ne oružje

Posljednjeg dana boravka u Mongoliji 4. rujna, papa Franjo je u Ulan Batoru otvorio Kuću milosrđa. Bila je to prilika da ponovno istakne temeljnu važnost milosrđa u Crkvi i podsjeti na ulogu besplatnog volontiranja, daleko od logike osobnih računa: “Za činiti dobro, jedino je potrebno dobro srce”.


U dvije riječi koje čine ime „Kuće milosrđa“, trokatnice koja pomaže najugroženijima u četvrti Bayangol u Ulan Batoru, sadržana je definicija Crkve, pozvana biti gostoljubivi dom u kojemu svatko može osjetiti posebnu ljubav koja pokreće i dira u srce: nježnu i brižnu ljubav Oca koji želi da budemo braća i sestre u njegovu domu – rekao je papa Franjo otvarajući tu zgradu, čiji je projekt pokrenut 2019. godine na inicijativu mongolske partikularne Crkve, te blagoslivljajući spomen-ploču sa svojim imenom, u posljednjem dijelu njegova posjeta toj azijskoj zemlji.

Djeca i mladi s nesretnim djetinjstvom, beskućnici koji nemaju pristup nacionalnoj zdravstvenoj zaštiti, žrtve obiteljskoga nasilja, osobe s invaliditetom i migranti, bit će štićenici te strukture, konkretnoga izraza brige o drugomu po kojoj se prepoznaju, te luka za pristajanje u kojoj braća i sestre koji se teško snalaze u problemima života, mogu pronaći slušanje i razumijevanje. Karitativna je dimenzija temelj Crkve i mjerilo za prepoznavanje Gospodina u svijetu i jamčenje njegova Kraljevstva – napomenuo je Papa te istaknuo da upravo kao što četiri stupa velikih gerova – tradicionalnih nastambi nomadskih pastira – podupiru gornji središnji krug, omogućujući cijeloj strukturi da stoji i pruža unutra ugodan prostor, tako je Crkva izgrađena na četiri stupa: zajedništvu, liturgiji, služenju i svjedočanstvu.

Papina je zahvala za prihvaćanje poziva na milosrđe, još od dolaska prvih katoličkih misionara ’90-ih godina prošloga stoljeća koje su same mongolske vlasti zamolile za pomoć kako bi se suočile s brojnim društvenim krizama u zemlji koja je bila u osjetljivom razdoblju političke tranzicije obilježene raširenim siromaštvom, bila je posebno upućena onima koji podupiru ta dobrotvorna djela uključivanjem u volontiranje, tu neizostavnu uslugu, potpuno besplatnu i bezinteresnu koju ljudi odlučuju pružiti potrebitima, ne na temelju ekonomske naknade ili osobnog računa, nego iz čiste ljubavi prema bližnjemu.

Besplatnost, naime, olakšava dušu, liječi rane srca, približava nas Bogu, otvara izvor radosti i održava nas mladima u srcu. U ovoj zemlji punoj mladih ljudi, posvetiti se volontiranju može biti odlučujući put za osobni i društveni razvoj.

Čak i u tehnološki dobro razvijenim društvima i s visokim životnim standardom, sâm sustav socijalne zaštite nije dovoljan kako bi se građanima pružile sve usluge, ako osim toga ne postoje skupine volontera koji posvećuju svoje vrijeme, vještine i sredstva iz ljubavi prema drugomu  – istaknuo je papa Franjo te dodao:

Istinski napredak nacija, naime, ne mjeri se gospodarskim bogatstvom, a još manje time koliko ulažu u iluzornu moć naoružanja, nego sposobnošću za brigu o zdravlju, obrazovanju i cjelovitom razvoju stanovništva.

Djelatnicima Kuće milosrđa, uvijek otvorene – kako je rekao – vježbaonice u kojoj možete vježbati svoje želje za dobro i jačati svoje srce, papa Franjo je potom razotkrio tri “mita” koji često prate svijet volontiranja. Prije svega, nije istina da se tom djelatnošću mogu baviti samo imućni ljudi. Nije potrebno biti bogat da bismo činili dobro, naprotiv, gotovo uvijek su obični ljudi ti koji posvećuju vrijeme, znanje i srce brizi o drugima – primijetio je, a potom istaknuo da se Crkva ne zauzima u djelima socijalnoga promicanja poradi prozelitizma, kao da je briga o drugome oblik uvjeravanja da se nekoga privuče na svoju stranu.

Ne, kršćani prepoznaju one koji su u potrebi i čine sve da im ublaže patnju jer tu vide Isusa, Sina Božjega, a u njemu dostojanstvo svake osobe, pozvane biti sin ili kći Božja. Rado zamišljam Kuću milosrđa kao mjesto gdje ljudi različitih vjera, pa i nevjernici, sjedinjuju svoje napore s lokalnim katolicima kako bi sa suosjećanjem pomagali brojnoj braći i sestrama u čovještvu.

Treći mit koji treba razotkriti – napomenuo je Papa – jest onaj prema kojemu su u dobrovoljnom radu važna samo gospodarska sredstva, kao da je jedini način da se brinemo o drugima korištenje plaćenog osoblja i ulaganje u velike strukture. Naravno – dodao je papa Franjo – milosrđe zahtijeva profesionalizam, ali karitativne inicijative ne smiju postati poduzeća, nego moraju očuvati svježinu karitativnih djela, gdje oni koji su u potrebi pronalaze ljude sposobne slušati i suosjećati, bez ikakve naknade. Za istinsko činjenje dobra prijeko je potrebno dobro srce, odlučno u traženju onoga što je najbolje za drugoga. Samo ljubav, naime, pobjeđuje sebičnost i održava svijet – istaknuo je Papa.

Sveti Otac se na kraju spomenuo sv. Majke Terezije iz Kolkate, uoči njezina liturgijskog spomendana. Ne bih učinio to što Vi radite ni za milijun dolara, rekao joj je jedan novinar gledajući ju dok se saginjala nad ranama pacijenta koje su zaudarale. Ni ja to ne radim za milijun dolara – odgovorila je – Ja to radim za ljubav Božju! – ispričao je papa Franjo te zahvalio prisutnima za sve dobro koje su učinili i koje će još učiniti.

Izvor: IKA

Post Tags
Share Post