Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Što sam naučio boraveći u Cenacolu?

Cenacolo zaista pomaže u razlikovanju „bitnog od nebitnog”. Pomaže i u tome da ostavimo sve lažne bogove i prihvatimo pravog Boga. Vraća vjeru i nadu u bolje sutra – u vječni život.


Cenacolo se razlikuje od svake druge komune, ističu mnogi koji su boravili u Cenacolu. Iako nisam bio u komunama, a u Cenacolu sam bio u vidu 40- dnevnog iskustva, te slušajući iskustva onih koji su bili u raznim komunama, slažem se da je Cenacolo posebna priča.

Cenacolo nije komuna u klasičnom obliku. “Komuna” ne odražava narav i bit onoga što Cenacolo zapravo jest.

Vlada Republike Italije čak je ponudila majci Elviri, utemeljiteljici zajednice Cenacolo iznos od 1000 eura za svaku osobu koja uđe u zajednicu. No, majka Elvira se ponizno zahvalila i odbila, ustrajući u želji da zajednica isključivo živi od Providnosti.

Iskustvo žive vjere

Vjera se živi u zajedništvu. Vjera se svjedoči i raste zamjećujući Gospodnja djela u vlastitom, kao i u životu drugih. Poznat mi je na tom tragu primjer jedne obitelji iz Slovenije. Otac te obitelji u jednom trenutku svog života ponovno je upao u svijet droge, a žena mu je pri tome ostala trudna po osmi puta.

Otišao je u Cenacolo, a nakon nekog vremena uspio se vidjeti sa svojom obitelji. Kleknuo je pred njih, rasplakao se i molio za oprost. Nekoliko dana nakon toga, imao je srčani udar i preminuo. Njegova djeca danas nisu ogorčena, već su uvjerena: “tata je na nebu jer nas je molio za oprost.”

Cenacolo omogućuje „životni reset”. U svakom pogledu. I ne, Cenacolo nije samo za one koji su ovisni o drogi, alkoholu, kocki i sl. U Cenacolo ulaze ljudi koji su izgubili smisao života. Prije dvadesetak godina u Cenacolo je ušao poznati talijanski stomatolog tražeći smisao života. Danas je radostan i ispunjen svećenik Zajednice Cenacolo.

Boraveći tamo, puno toga me iznenadilo. Od dnevnog ritma, do iskustva žive vjere. Duhovnost koja se tamo živi, duhovnost je „sadašnjeg trenutka”. Nikada ne znaš što možeš očekivati, nikada ne znaš što ti donosi sljedeći trenutak, što je zaista izvrsna prilika za zaživjeti sadašnjost.

Foto: Facebook/ Zajednica u Vrbovcu

Mnogi koji su u Cenacolu opterećeni su brigama. „Kako ću vratiti dugove?”; „Kako su mi djeca?” i sl. I baš zbog toga, baš zbog toga što tu situaciju trenutno ne mogu promijeniti, usredotočuje ih se na ono što mogu promijeniti – a to su vlastita srca.

Upoznao sam jednog čovjeka koji je bio ovisnik o raznim drogama. Preprodavao ju je i bavio se kriminalom. Godinu dana nakon što je proveo u Cenacolu, slušao sam ga kako šetajući poljem pjeva marijanske pjesme. Otkuda? Kako?

Ljepota odnosa s Gospodinom

U Cenacolu se zaista živi radost i ljepota kršćanskog života. Svakodnevna molitva, trenuci pred Presvetim popraćeni cjelodnevnim radom uspijevaju vratiti čovjeka „k sebi”, odnosno – k Bogu. Mnogi se obrate, promjene, i zaista žive ljepotu odnosa s Gospodinom.

Režim u Cenacolu je vojnički. Rano buđenje, cjelodnevni rad, molitva – ali, ali, ali – ali s radošću. Cenacolo svaku osobu uči izlaziti iz sebe, iz svojih granica i okvira, te biti usmjeren na potrebe drugih. Zaduženja su razna – od rada u štali, do rada na polju; od uređenja kuće do uređenja vanjskog prostora. Ovisno o zajednici i mjestu.

Sjećam se, kada sam ušao u zajednicu, morao sam pospremiti mobitel u posebnu ladicu koja je bila zaključana tijekom mog boravka tamo. Prvih nekoliko dana bio sam napet i nervozan, jer – „kako ću bez mobitela?”. Jedne noći imao sam san u kojem sam bio na mobitelu i provjeravao poruke. Trgnuo sam se iz sna, posvijestio si da sam u sobi na katu u kojoj se nalazim s desetak mladića, uvjerio se da spavam na madracu debljine desetak centimetara, sjetio da se budim u 5.30 i, paradoksalno, samom sebi rekao „dobro je, ipak sam tu”.

Posebno me dojmila njihova praksa u kojoj se svake noći sa subote na nedjelju u razdoblju od 2 do 3 sata moli pred Presvetim. Nakana? Za sve one koji se u tom trenutku zabavljaju na pogrešan način. Za sve izgubljene koji smisao traže tamo gdje ga nema. Još zanimljivije je što mnogi, koji su u zajednici svjedočeći često navode da su baš u tom trenutku (dok zajednica moli) doživjeli poticaj za promjenom života.

Foto: Facebook/ Molitva pred Presvetim

Stoga, što sam naučio? Naučio sam kako živjeti sadašnji trenutak. No, kako primjenjujem naučeno, tj. primjenjujem li naučeno – priča je za sebe.  U Cenacolu sam mogao iskusiti “živu vjeru”, te  osjetiti radost odnosa s Gospodinom. Da bi vjera zaživjela, potrebno je posložiti prioritete, a da bi se prioriteti posložili, važno je razlikovati bitno od nebitnog. Cenacolo, kao što sam već i napisao pomaže čovjeku vratiti se samome sebi, vratiti se kući u kojoj ga Otac radosno očekuje.

Cenacolo u Hrvatskoj

Podsjećam, talijanska redovnica Elvira Petrozzi utemeljila je 1983. godine Zajednicu „Cenacolo“. Bio je to odgovor Božje ljubavi na očajan krik brojnih mladih, umornih, razočaranih, ovisnika i neovisnika, u potrazi za radošću i pravim smislom života. U Hrvatskoj Zajednica „Cenacolo“ djeluje od 1992. godine te ima sedam muških i jedna ženska zajednica i to u Ugljanima, Varaždinu, Biogradu, Aljmašu, Gračanima i Vrbovcu.

Podsjetimo, majka Elvira nedavno je preminula i iza sebe ostavila bogatu ostavštinu, od koje je najveće mnoštvo spašenih života.

Izvor: HKM – Matija Đudarić

Post Tags
Share Post