Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Više od četristo mladih na izvorima salezijanske duhovnosti

Uskrsni tjedan za salezijance i njihove mlade bio je rezerviran za posjet zavičaju don Bosca i izvorima salezijanske karizme. Uz vodstvo dvadesetak salezijanaca više od 400 mladih iz različitih dijelova Hrvatske uputilo se u Torino, a tekstu donosimo njihove dojmove.


Prvo su posjetili don Boscovu kuću, mjesto prvog oratorija i Baziliku Marije Pomoćnice te ostala područja bitna za don Boscov život. Cilj ovog hodočašća bio je diviti se svemu onome što je Duh Sveti učinio u životu don Bosca i vidjeti što Gospodin svakom pojedincu preko toga želi reći, ali isto tako još više se približiti salezijanskoj karizmi.

Odaziv mladih na ovo hodočašće potvrda je koliko i danas među njima živi salezijanska duhovnost. Možemo reći da je don Bosco zaista “magnet” za mlade, ali i potvrdno reći da ih je sve vidio u snovima. Unatoč brojnim obvezama mnogi su se uputili u Torino, a mi smo razgovarali s nekima od njih.

Otkad je došla u Zagreb Helena Đerek se uključila u rad oratorija na Jarunu te rado sudjeluje u kreativnoj grupi. Helena je kazala da joj je već dugo želja posjetiti Torino i ovaj put se nije uopće dvoumila oko odlaska. “Unatoč ispitima, obavezama, odmaranju, dodjeli Dekanove nagrade, grupa mladih je odlučila svim srcem poći na hodočašće u Torino kako bi posjetili mjesta po kojima je prije mnogo godina hodao tada obični čovjek, a danas svetac, naš don Bosco. Mislim da je svačije srce bilo dotaknuto gledajući koliko je čuda Bog učinio samo preko jedne osobe koja se pouzdala u Njega. Od siromašnog i neznatnog Ivana Bosca iz malog, zabačenog sela, koji je ostao bez oca s dvije godine, a koji je ljubio svim srcem Gospodina, On ga je učinio Svojom produženom ruku i učinio je da postane ocem svih mladih, ne samo u vremenu kad je živio, nego i dan danas. U svakom dijelu njegovog života može se primijetiti snažna prisutnost Marije Pomoćnice koja mu je bila kroz sve učiteljica. Slušajući nju, odgovorio je na san koji je Bog imao za njegov život. Don Bosco nam može svima poslužiti kao uzor, primjer da se Bog prosljava kroz koga god hoće i kad god hoće”, istaknula je.

Mislim da je svačije srce bilo dotaknuto gledajući koliko je čuda Bog učinio samo preko jedne osobe koja se pouzdala u Njega.

Prerano je govoriti o dojmovima s hodočašća jer je potrebno još neko vrijeme da se slegnu svi dojmovi. Govoreći o osobnom doživljaju hodočašća istaknula je: “Kroz ta tri dana više sam uronila u salezijansku duhovnost i mislim da smo se i mi kao oratorijanci više povezali i kao da se u našim srcima zapalio plamen koji ćemo palit u srcima onih koji nisu bili na tom putu, a napose djeci koju svakodnevno susrećemo u oratoriju”.

“Tebi Bosco hvala jer bez tvoje ustrajnosti i poslušnosti Božjem vodstvu ne bi danas imali ni oratorij ni salezijance i tolike mlade duše ne bi bile spašene”, zaključila je Helena Đerek.

S nama je svoje dojmove podijelila i Marta Radman, srednjoškolka i jedna od voditeljica kateheze za četvrte razrede u Župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu. Marta nam je kazala da ju je posebno dojmila don Boscova kuća. “Bilo mi je dojmljivo gledati njegovu sobu i krevet na kojem je sanjao prve snove. Razmišljala sam kako je moguće da iz jedne tako male i siromašne kuće Bog izvede tako velikog čovjeka”, rekla je.

No da to nije bilo neko turističko putovanje svjedoči Marta govoreći kako je cijelo vrijeme molila za svoje životno zvanje, moleći Mariju i don Bosca za zagovor.

Razmišljala sam kako je moguće da iz jedne tako male i siromašne kuće Bog izvede tako velikog čovjeka

Marta je inače djevojka koja voli više tihi i mirni život na selu nego vrevu i užurbanost grada pa ju je posebno dojmilo maleno mjesto po imenu Becchi. “Drago mi je što je to ostalo selo, tako prirodno, bez uljepšavanja, jednostavno i maleno”, istaknula je Marta Radman.

“Bazilika Marije Pomoćnice bila je mjesto mog divljenja i slavljenja Boga”, rekla je i dodala: “Cijelo hodočašće bilo mi je posebno iskustvo koje mi je dalo potvrdu i poticaj za dalje”.

“Mogu reći da sam otkrila svoj životni poziv i želju za služenjem mladima i djeci”, zaključila je.

Sve ovo što su Helena i Marta rekle potvrdila je i studentica Petra Knežević. Kazala je da su za nju ova tri dana bila dovoljna za promjenu.

“Kod don Bosca me oduševila njegova hrabrost i odlučnost, a posebno su mi dojmljivi bili njegova vjera i pouzdanje u Boga i Mariju. Uvjeti u kojima je on djelovao  bili su sve samo ne lagani, samo sa dvije godine ostaje bez oca, a na kraju postaje otac mladima. Sve što je radio radio je za mlade i spas njihovih duša, njegov jedini cilj je bio sve ih vidjeti sretne sada i u vječnosti. To me potaknulo da i moj rad u oratoriju te svu djecu i mlade koje susrećem tamo gledam kao što je i don Bosco gledao. I da moj jedini cilj bude spasiti svoju dušu i pomoći njima da spase svoju”, istaknula je Petra.

“Nakon hodočašća puno zahvalnije gledam na svoj život i s većom željom da dajem od sebe koliko mogu, a ostalo prepustim Isus i Mariji, kao i don Bosco”, zaključila je.

I mi se pridružujemo zahvali Gospodinu za ovo hodočašće i molitvi za mlade da budu radosni sada i u vječnosti. Za kraj možemo samo dodati don Boscove riječi:  “Igrajte se, skačite, vičite! Samo nemojte griješiti!”

Post Tags
Share Post