Prispodoba o kukolju među pšenicom (Mt 13,24-43), koju slušamo u 16. nedjelji kroz godinu, otvara jedno od najdubljih pitanja ljudskog života: zašto Bog dopušta da dobro i zlo rastu zajedno? Isus nas ne vodi prema brzom odgovoru, nego prema povjerenju u Božju mudrost i strpljivost. Dok mi često želimo odmah razlučiti, suditi i ukloniti sve što smatramo lošim, Bog vidi mnogo dublje – vidi srce čovjeka i daje prostor obraćenju. Ova prispodoba poziva nas da ne izgubimo nadu pred prisutnošću zla, nego da ustrajno njegujemo dobro, vjerujući da će u svoje vrijeme Bog donijeti puninu pravde i istine.
