Nevjerojatno je koliko aktualna kultura naglašava važnost brige o sebi, važnost „osjećati se u potpunosti živim“ te „disati punim plućima“ jer „sam si sebi najbitniji“, a s druge strane, nikada više nego sada nije otvoreno poticala kulturu smrti, odnosno pobačaja. Zato je važno štititi obitelj i njezino pravo da bude otvorena životu, vrijednostima i ljepoti svega onoga što nosi sa sobom. Netko bi se mogao zapitati je li važno govoriti o tome, a u međuvremenu baviti se nekim crkvenim Redom i karizmom dugom više od 800 godina i kakve to veze ima jedno s drugim?! No, nije li svaka velika stvar u Crkvi započela upravo jednom osobom, i nastavila se nizom malih djela brojnih drugih pojedinaca?
Jedna od tih pojedinaca bila je i bl. Ivanica, 1171. godine, u Caleruegi (Španjolska) koja je prihvatila roditi jedan život i radovala mu se kao da je prvi, budući da je sv. Dominik (recimo ovdje „mali Dominik“) bio već treće dijete u obitelji de Guzman. Još više, ovo dijete, kojem se bl. Ivanica toliko radovala, Bog je proslavljao raznim znakovima. Tako je bl. Ivanica sanjala da iz njene utrobe izlazi bijelo-crni psić, držeći u svojim ustima zapaljenu baklju. Tijekom krštenja, na Dominikovu čelu pojavila se sjajna osmokraka zvijezda. Iako Ivanica nije znala što ti znakovi znače, sve je predala Bogu u ruke i ostala otvorena Božjoj volji. Kasnije je shvatila da je taj psić upravo njen Dominik te da je svojom bakljom Istine zapalio cijeli svijet i stvorio pravu duhovnu vojsku „Domini canes“ (Božjih psića) koji od tada služe Crkvi već 800 godina. Ivaničino „da“ Bogu dovelo je do Dominikovog „da“ Isusu Kristu i Crkvi. Baklja je upaljena i nikada se nije ugasila. Vatra Istine u dominikanskom Redu (Redu propovjednika), preko dominikanaca i dominikanki još uvijek gori, zahvaljujući Dominiku koji ju je, svakodnevnim predavanjem Božjoj volji, naučivši to u svojoj obitelji, održavao uvijek jakom dopuštajući Bogu da preko njega uvijek grije duše – u svome Redu i cijeloj Crkvi.
Stoga, da, obitelj je važna, zagovarati život je važno, čuvati obitelj je važno, i jedino zdrav pristup obitelji i u obitelji može slomiti kulturu narcizma. Dominikovo rođenje pokrenulo je svjedočanstvo življenja u Istini odgovarajući na izazove svoga doba. Oni nisu puno drugačiji od naših današnjih, na koje mi kao dominikanci i dominikanke trebamo odgovoriti, ali i svi ostali u Crkvi. Stoga draga/i čitateljice/u, uzmi baklju Istine i kroz nekoliko idućih promišljanja slijedi Dominika i njegov Red. Budi i ti psić Božji i osvijetli nekome put motiviran/a upravo Dominkovim likom!
s. Manes Puškarić
