Danas je spomendan svetog Ćirila Jeruzalemskog, crkvenog naučitelja koji je u svojim katehezama razvio i protumačio vjerske istine i nauk o trima važnim kršćanskim sakramentima: Krštenju, Potvrdi i Euharistiji.
Sveti Ćiril Jeruzalemski bio je biskup Jeruzalema i crkveni naučitelj. Ime mu je perzijskoga porijekla i znači ‘mladi kralj’. Rodio se oko 313. u Jeruzalemu ili u blizini Cezareje. Roditelji su mu bili kršćani, pa su i sina odgojili u kršćanskom duhu. Izvrsno je poznavao Sveto pismo i djela crkvenih pisaca. Zaređen je oko 335. za đakona i 343. za svećenika, u razdoblju oštrih teoloških rasprava, političkih i crkvenih sukoba. Još kao svećenik držao je 347. i 348. glasovite kateheze. Postao je oko 351. jeruzalemskim biskupom. Kao protivnik arijevaca (naučavali su da Krist nije iste biti s Bogom ocem), došao je u sukob s arijanskim biskupom Akacijem iz Cezareje. On je oklevetao Ćirila i pored vjerskih zabluda optužio ga je da je prodao dragocjeni crkveni palij.
Ćiril je 358. prognan u Tarz (danas Turska), a tamo je svojim djelovanjem i propovijedanjem pridobio naklonost vjerničkog puka i biskupa. Prognan je još dva puta i u progonstvu ukupno proveo 16 godina. Vratio se 378. u Jeruzalem i sudjelovao 381. na Drugom općem saboru u Carigradu, koji mu je priznao pravovjernost i zakonitost. Vrstan vjeroučitelj, proslavio se svojim katehezama (23 kateheze i jedna pretkateheza), u kojima je razvio i protumačio vjerske istine i nauk o trima važnim kršćanskim sakramentima: Krštenju, Potvrdi i Euharistiji. Preminuo je 386. u Jeruzalemu nakon trideset i pet godina biskupstva, od kojih je sedamnaest proveo u progonstvu. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1883. crkvenim naučiteljem. Posvećene su mu mnoge župe i crkve u svijetu.
Budući da se pričest u ovim okolnostima pandemije izričito dijeli na ruke, potrebno je podsjetiti kako to treba činiti. Davno je sveti Ćiril Jeruzalemski o pričesti na ruke pisao u svojoj petoj mistagoškoj katehezi, u kojoj ističe:
‘Pristupajući svetome stolu, nemoj se pojaviti ispruženih dlanova i raširenih prstiju; već stavljajući ljevicu kao prijestolje ispod desnice koje treba primiti Kralja, i držeći stisnutu i udubljenu desnicu, primi Tijelo Kristovo, odgovarajući: Amen. I nakon što si pažljivo posvetio i svoje oči od dodira sa svetim Tijelom, pojedi ga, pazeći da nijedan komadić njega se izgubi; da, ako dopustiš da se izgubi koji komadić moraš uzeti u obzir da si izgubio jedan dio svojih vlastitih udova.’
Izvor: Laudato
