U izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 26. ožujka, Marco Lambertucci u svom članku podijelio je razmišljanja o pučkim misijama. U nastavku donosimo cjeloviti prijevod članka.
U fazi dubokih društvenih i crkvenih promjena u kojoj živimo, imaju li pučke misije još uvijek smisla? Zašto bi biskup ili župnik trebao predložiti i danas ovo misijsko iskustvo svojim vjernicima? Kakav smisao imaju misije danas s obzirom na to da se stječe dojam da društveni mediji i web platforme postupno zamjenjuju tradicionalne metode?
„U mnogim prilikama čuo sam ta pitanja i od mnoge braće u svećeništvu“, ističe don Flavio Calicchia, ravnatelj Centra za propovijedanje Misionara Predragocjene Krvi. „Otuda potreba“, nastavlja don Flavio, „da skiciram ‘odgovor’ koji nema pretenzije iscrpsti temu, već kao misionar želim podijeliti svoje osobno iskustvo misija. Prije svega, vjerujem da je misija moguća reakcija, a ne rješenje na ovako raširenu krizu, i to ne samo na crkvenoj razini, nego i na društvenoj. Neizbježno, Crkva tu krizu, koja je utjelovljena u društvu, duboko osjeća i doživljava. Ne govorim o ‘krizi Crkve’ nego o ‘krizi u Crkvi’, upravo zato kako bih naglasio da se tu radi o ljudskoj, a ne o božanskoj komponenti Zaručnice Kristove. Čini mi se da današnje društvo više ne postavlja pitanje o Bogu, već da mirno prihvaća ideju da se može mirno živjeti izbjegavajući Boga. Tu stižemo do misija u ‘tradicionalnom obliku (prilagođenih potrebnim promjenama jezika, propovijedanja i pastorala); takve misije mogu biti dobra ponuda za naše vjernike; jer one ne samo da propituju, već i uključuju osobno, pozivaju na susrete i raspravu, ponovno raspiruju srca, tresu uspavane savjesti, traže one koji su daleko, stižu do periferija, ne ostavljaju nikoga.“
U tom smislu kao primjer mogu poslužiti pučke misije koje su prije nekoliko dana završile u župi Srca Isusova u Celanu, u biskupiji Avezzano (L’Aquila). Uz devet Misionara Predragocjene Krvi, dvoje sjemeništaraca i jednu časnu sestru Klanjateljice Krvi Kristove, u dvotjednom misijskom poslanju sudjelovali su i brojni laici i jedna obitelj. Carla i Federico, supružnici iz Sonnina (Latina), ističu da su „pučke misije izvanredan događaj koji dolazi u svakodnevni život, trenutak posebne milosti koji Gospodin čuva za svoj narod. I mi smo tu milost primili od pučkih misija koje su u našoj zemlji vodili Misionari Predragocjene Krvi. Snažan je to i velik navještaj Božje ljubavi da otvara srce duhovnom buđenju i želji da prekrasnu Isusovu vijest prenesemo drugoj braći i svjedočimo je u svakodnevnom životu.“
Francesca (22) svjedoči: „Život mi se promijenio kada sam upoznala Boga i danas se nalazim na prvoj crti bojišnice u pučkim misijama. Naučila sam da je moj život dragocjen i da ništa ne smijem uzimati zdravo za gotovo, jer sve oko mene je dar i za to uvijek moram zahvaljivati Bogu. Nadalje, misije su me podsjetile da me Bog voli unatoč mojim pogreškama i nesavršenostima. Mislim da bi u 2024. godini svaka mlada osoba trebala aktivno sudjelovati u pučkim misijama jer kroz te dezorijentirane, uplašene i potrebite poglede ljudi postajemo svjesni neizmjerne vrijednosti koju Božja prisutnost ima u životu svakoga od nas.“
Zaključit će don Flavio da „misijska djelatnost, kako je to podsjetio Ivan Pavao II., i danas predstavlja najveći izazov za Crkvu i misionarsko poslanje mora biti prvo […]. Ne smijemo izgubiti spremnost za navještaj onima koji su daleko od Krista, jer to je prva zadaća Crkve. Čak i papa Franjo, od početka svog pontifikata, osobito u apostolskoj pobudnici ‘Evangelii gaudium’ ustrajno podsjeća da je nužno prijeći ‘s jednog pastorala pukog čuvanja na izrazito misijski pastoral’“.
Izvor: IKA
