I.
Ja vjerujem! Nije
Sv’jet pustinja. Krije
U svemu božanstva se čest.
A nastah od grude,
Bit moja da bude
Sklad duša sveg onog što jest.
Još Zloduh, vit sjenama,
U kobnijem danima
Iz ponora penje se svog,
A s munjam u zjenama
I zv’jezdam na dlanima
S visoka još silazi Bog.
Pa srdžba dok uji
U vječnoj oluji
Što dižu je Dobro i Zlo,
Kroz svemir se bijem:
Sad k nebu se vijem,
Sad padam na ponorsko dno.
Ja vjerujem! Ne će
Me nestati. Sve će
Nadživjeti zalazak moj,
Jer traje u vječnosti
Rat Mraka sa Svjetlosti,
A bjesni zbog mene taj boj.
Vladimir Nazor, JA VJERUJEM Poezija religioznog nadahnuća, Zagreb, 2014., str. 88.
Priredio: Nedjeljko Mihanović
