Uz miris smreke i smilja i žalve
Novih te vrela prati grgolj. – Ave!
Sa granâ ptice i šturčići iz trave
Glasove slažu u sklad jedan: – Salve!
Dok ideš laka, tiha i bezgrešna,
Sjaj sunca ususret tebi titra i zveči;
Nad glavom tvojom povija se trešnja
U cvatu, a l’jer do l’jera uz stazu kleči.
O vjerenice Duha, koju radost
Javljaš, kad hod se tvoj grmečku bliža
Što pruće mu ko jasle u spletu ruža?
O majko Božja, koju bol i žalost
Slutiš, kad, stojeć, obje ruke pružaš,
Pa sjen ti tanka gradi oblik križa?
Vladimir Nazor, JA VJERUJEM Poezija religioznog nadahnuća, Zagreb, 2014., str. 238.
Priredio: Nedjeljko Mihanović
