Isus učenike pokušava motivirati na pažljivo i budno iščekivanje njegova budućeg dolaska. Podučava ih da ispravno tumače znakove u svijetu, da budu pripravni i trajno u stanju duhovne spremnosti. I za ovu pouku koristi motive koje nalazi oko sebe – smokvu kojoj lišće intenzivno raste pred ljeto i sluge kojima domaćin daje zadatak da upravljaju kućom dok njega nema…
Govor o posljednjim vremenima i o dramatičnim i često strašnim događajima koji se imaju dogoditi može mnoge ljude ispuniti strahom i malodušjem. Isus nas na to priprema. Uči nas budnosti i pažnji. Stanje duhovne pripravnosti ovdje ne znači tjeskobu i nemir, nego “dobru formu” i spremnost u ključnom trenutku mirno reći “evo me”.
