Oko Isusa se okupljaju farizeji i pismoznanci te mu prigovaraju što njegovi učenici jedu kruh neopranih ruku. Smetaju im i mnoge druge stvari koje učenici čine. Isus shvaća da je njihovo srce okorjelo za razumjeti duh koji stoji iza zapovijedi i ljubav koja je u temelju Zakona, pa i njima i učenicima objašnjava razliku između onoga što u čovjeka ulazi kroz usta i onoga što iz njegova srca izlazi.
Evanđeoska poruka upućena je svakom čovjeku u svakom vremenu. Poteškoće Isusovih suvremenika s Bogom u mnogome su slične našima danas: u kakvom su odnosu Božje zapovijedi i konkretno stanje srca te potrebe pojedinca? Kako razlučiti puki formalizam od zadanoga obreda? Što je uistinu važno u odnosu s Bogom, a što je tek uputa koja se u konkretnoj situaciji može promijeniti?
