Isus glavarima svećeničkim i pismoznancima preko prispodobe o vinogradarima ubojicama govori o njima samima. Pred oči im stavlja istinu o njihovom odnosu prema zadatku koji su dobili od Boga. U prispodobi najavljuje i vlastitu smrt. Međutim, do njih to ne dopire. Oni ostaju zatvoreni u svoju samodopadnu religioznu praksu i potpuno slijepi u svojevoljnom neznanju. Ni Isus nije uspio dotaknuti i promijeniti svako srce. Bez obzira što god radio i govorio bilo je ljudi koji su ostali indiferentni prema njemu, a neki su bili i otvoreno neprijateljski nastrojeni. Naučimo nešto iz toga. Govorimo i činimo što mislimo da treba i osluškujmo pritom Božji glas. A o plodovima neka brine Bog. On je, nasreću, konačni jematvar.
