Na početku šestoga poglavlja Markova evanđelja čitamo o Isusovom povratku u Nazaret. Tamo doživljava velike otpore i odbacivanja. Ljudi se čude njegovim riječima i djelima jer ne mogu povezati svoje znanje o dojučerašnjem sumještaninu i onom što se događa po njegovim riječima i rukama.
Kad god smo se, nakon dugo vremena i mnogih iskustava koja su nas u međuvremenu mijenjala i oblikovala, vratili u staro društvo, u mjesto odrastanja ili u obitelj i njene izgrađene i unaprijed pripremljene odnose, mogli smo doživjeti određeni otpor ili barem oprez i skepsu prema “novom sebi”. Ljudi komentiraju kako to više nije onaj čovjek kojeg su poznavali od prije i to im ponekad stvara nelagodu. Što učiniti u toj situaciji? Tko se i kako treba prilagoditi?
