Posred četvrtoga poglavlja Markova evanđelja čitamo o sjemenu koje raste u zemlji bez čovjekove svijesti o tome i bez njegove pažnje i brige. Sjeme polako postaje plod. Slijedi žetva.
Kako je to slika Kraljevstva Božjega? Što se sve u nama i oko nas zbiva bez našega znanja? Što kontroliramo i čime gospodarimo, a što je izvan našeg dosega? Iščekujemo li žetvu?