Nakon što je Isus čudesno umnožio kruhove, farizeji od njega traže znak s neba kako bi dokazao da su njegove riječi i djela istiniti i autentični. No, Isus ne pristaje igrati po njihovim pravilima i ne daje im znak kakav oni traže.
Ni učenici, čini se, nisu mnogo naučili iz toga čuda. Zaokupljeni su svojim potrebama, razmišljaju o hrani za tijelo, a teško shvaćaju dubinu Isusova otajstva.
Kao i u Isusovo vrijeme, tako i danas – ljudi traže znakove i dokaze, nešto opipljivo, kako bi preko svojih tjelesnih osjetila doživjeli Boga. No, Krist nije taj koji se treba prilagođavati našim otupljelim čulima; mi smo ti koji trebamo otvoriti svoj duh njegovu otajstvu. To je teži put, ali jedini koji vodi prema Istini.
