(Mt 15,34)
Kako misliš, Isuse, da im mi damo jesti?
Ta pust je ovo kraj. A za to novaca što imamo ne bi bilo dovoljno da se kupi da svatko dobije nešto malo.
I mi smo gladni. Kako misliš, Isuse, da im mi dalo jesti?
Koliko imate?
Imamo planove i programe. Imamo udžbenike. Imamo kurikule. Imamo GIK-ove. Imamo međupredmetne projekte. Imamo modularnu nastavu. Imamo građanski odgoj. Imamo fakultativnu nastavu. Imamo natjecanja.
Koliko imate?
Imamo cjeloživotno učenje i permanentno usavršavanje. Imamo duhovne vježbe i duhovne obnove. Imamo županijska i nastavna vijeća. Imamo susrete i druženja.
Koliko imate?
Kreće školska godina. Iskopali smo rovove. Naoružali smo se zakonima i pravnim smicalicama. Tražit ćemo od roditelja da nam potpišu silne papire. Da ne završimo na sudu ili u medijima. Zašto nas, Isuse, pitaš koliko imamo? Mi imamo zakon i po zakonu treba…
Koliko kruhova imate?
Ovdje je jedan dječak. Ovdje je jedan vjeroučitelj sa srcem dječaka. Ovdje je jedna vjeroučiteljica nesebična poput dječaka. Ali, što je to za tolike?
Donesite mi ih ovamo.
Donosimo ti, ljubljeni Isuse, naša siromašna srca, naše umore, nesposobnosti, frustriranosti i zalutalosti. Donosimo ti srcem dječaka. Donosimo ti nesebičnošću dječaka. Donosimo ti vjerom da ti od nas ne tražiš mnogo. Da ti od nas tražiš sve, ma koliko to malo bilo.
Plaši nas pogled na mnoštvo. Na mnoštvo dana koji su pred nama u novoj školskoj godini. Na mnoštvo obaveza. Na mnoštvo papirologije. Na mnoštvo zahtjevnih roditelja. Na mnoštvo djece.
Što je to za tolike?
Znamo, Isuse, da je s tobom dovoljno. Da ti možeš utažiti glad. Da ti možeš učiniti čudo. Samo ako ti se predamo. Potpuno i bez zadrške.
Koliko kruhova imate?
Kad smo s tobom, Isuse, imamo sasvim dovoljno. I još će nam preostati.
Nikola Kuzmičić
