Podižući kamen zgrčenim rukama
tvoje se ime uzdiglo u oblaku prašine,
tiho i spokojno,
na svetom hrvatskom tlu.
Nabujala rijeka skrivala je stope
tvoje,
natapajući žednu zemlju,
preplavivši salonitanska polja
milošću tvojom.
Nisi ti ures na kamenu
niti si slavno doba naše povijesti;
ti si ona čije ime odzvanja
u molitvama napaćenih žena,
ti si u dlanovima djece,
koji se prema nebu pružaju
zazivajući pomoć Njegovu.
Sveta zvona, još uvijek zvone
zauvijek slaveć uzvik imena tvoga!
O Jelena, kraljice hrvatska!
Roko Sinovčić 2.a
Prirodoslovna škola Split
Mentorica: Katija Lončar
Photo by miguel garcia jimenez on Unsplash
