Dobro došli na portal Mreže Riječi

Nadbiskup Križić predvodio misno slavlje u Solinu na Malu Gospu

Blagdan rođenja Blažene Djevice Marije svečano je proslavljen u ponedjeljak, 8. rujna, u Gospinom prasvetištu „Gospe od Otoka“ u Solinu. Središnjem euharistijskom slavlju prethodila je procesija s kipom Gospe od Otoka, a nosili su ga predstavnici hrvatske policije, vojske, vatrogasnih društava, branitelja i njihove djece, razne molitvene zajednice i župljani župe Gospe od Otoka. Početak procesije glazbeno je ispratila Gradska glazba „Zvonimir“ iz Solina odsviravši „Zdravo Djevo“, a tijekom cijele procesije pjevao je župni mješoviti zbor Gospe od Otoka i pučki pivači Gospe od Otoka pod ravnanjem prof. Daniele Petrušić uz orguljašku pratnju s. Lidije Matijević. Biskupski vikar za kler don Vedran Torić prigodnim je riječima animirao svečani ophod. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a u koncelebraciji bili su: generalni vikar mons. Franjo Frankopan Velić, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, župnik župe Gospe od Otoka don Stipan Šurlin te ostali svećenici.

Nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako evanđelist Matej navodi Isusovo rodoslovlje da bi pokazao da je on potomak Davida iz čijeg je roda imao doći Mesija. Evanđelja, rekao je, ne govore o Marijinom rođenju jer je sav naglasak na Isusu: „O Mariji u evanđeljima nalazimo jako malo, i sve što o njoj ima u tijesnoj je povezanosti s Isusom. Ona je majka Isusova i tu je srž njezine veličine. Bog joj je povjerio tu ulogu, i više od toga nema.“ Podsjetio je na anđelov pozdrav Mariji: „Gospodin je s tobom“ te naglasio kako ime Emanuel znači „Bog s nama“, odnosno da nikada nećemo biti sami ni ostavljeni. Mons. Križić je govorio i o teškoći vjerovanja u Božju blizinu u trenutcima patnje. Naveo je primjer suca Gideona koji, pogođen nesrećama naroda, zaključuje kako ih je Bog ostavio. „Ovo su, bez sumnje, teška iskustva čovjeka vjernika: osjetiti se sam u svojoj patnji, osjetiti se napušten od Boga u koga je do tada imao veliko pouzdanje.“ Ali, istaknuo je nadbiskup, biti s Bogom ne znači biti pošteđen patnji – nije bio pošteđen ni Isus, koji je na križu vapio: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Činjenica je da nije lako razumjeti misterij patnje i da to redovito nadilazi ljudsko shvaćanje, ali „da patnja nema nikakvo posebno značenje ne bi ju ni Sin Božji uzeo na sebe“. Ni Marija nije bila pošteđena iako joj je anđeo rekao da je Gospodin s njom. Morala je bježati u tuđinu, a na koncu gledati muku svoga sina. „Marija je svjesna da ne može sve razumjeti, da ne može prodrijeti u sve Božje tajne i nastavlja živjeti pouzdanje u Boga bez obzira na sva trpljenja i sve tame koje ju okružuju.“ Nadbiskup je zatim pojasnio kako patnja nije samo kazna, nego može biti sredstvo pročišćenja i rasta u vjeri. Patnja oplemenjuje čovjeka, a često upravo u njoj ljudi najdublje susretnu Boga. Na poseban način to vrijedi za Mariju koja je pod križem sina stajala: „Njezina vjera se ni tada nije urušila. Marija je kroz patnju ostvarila ideal finoće srca. Takva osoba može biti doista prava majka.“ Mariju nam je Isus ostavio za majku jer je njezino srce bilo prepuno Božje ljubavi i s tom ljubavlju ona nas prati kao majka na našem životnom putu. Zato vjernici u Marijinim svetištima doživljavaju njezinu pomoć i zagovor, a nadbiskup je u tom duhu zamolio da Marija od Gospodina vjernicima isprosi ono što im je u ovom času najpotrebnije.

Prije svečanog blagoslova vjernicima se obratio don Stipan Šurlin, župnik i upravitelj Prasvetišta. Najprije je zahvalio Bogu, nadbiskupu Zdenku Križiću na pastirskoj riječi, generalnom vikaru i provincijalu, svećenicima, redovnicima i redovnicama, gradonačelniku Daliboru Ninčeviću, predsjedniku Gradskog vijeća Zdravku Perku, županu Blaženku Bobanu, gradskoj glazbi Zvonimir, nositeljima kipa i predstavnicima policije, braniteljskih udruga, vatrogasaca, kulturnih i sportskih djelatnika, don Vedranu Toriću, kapelanu don Robertu, časnim sestrama, župnom zboru, volonterima, čuvarima prasvetišta i svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji slavlja. Na kraju obraćanja istaknuo je kako je Solin kolijevka hrvatskog i kršćanskog identiteta, mjesto na kojemu se treba obnavljati vjera i životni poziv. Naglasio je važnost očuvanja obitelji i međusobnog zajedništva te pozvao vjernike da iz Prasvetišta ponesu iskustvo živoga Boga u svakodnevicu: u domove, na radna mjesta i susrete s ljudima. Potaknuo je da i onima koji kleveću i ponižavaju ponudimo Božju milost te da zajedno s Marijom molimo za budućnost koja će biti kolijevka života, razumijevanja i blagoslova.

U popodnevnim satima svećenici su također bili na raspolaganju za svetu ispovijed. U 16 sati održana je sveta misa uz blagoslov djece i bolesnika, a predvodio ju je don Dinko Prkut, župnik Župe Solinskih mučenika – Ninčevići. Svetu misu u 18 sati predvodio je don Nikola Šakić, župnik župe sv. Martina biskupa iz Vranjica.

izvor: smn.hr

Share Post