Odlazimo li na svetu misu iz ljubavi ili navike? Je li u našem srcu želja za susretom sa živim Bogom ili osjećaj moranja? Možda je danas prilika da u srcu potražimo odgovore na ova pitanja.
Je li nam sudjelovanje na svetoj misi postala navika? Događa li nam se da smo fizički prisutni, a nutrinom odsutni? Shvaćamo li uopće značenje svete mise? Neka su pitanja koje prvenstveno postavljam sebi, a potom i vama dragi čitatelji.
Odlazimo li na svetu misu iz ljubavi ili navike? Je li u našem srcu želja za susretom sa živim Bogom ili osjećaj moranja? Možda je danas prilika da u srcu potražimo odgovore na ova pitanja.
Važnost svete mise
Scott Hahn u svojoj knjizi “Gozba Jaganjčeva” podsjeća: “Misa je ‘jednom zauvijek‘ savršena žrtva Kalvarije, koja se prenosi na nebeskom oltaru za svu vječnost. To nije ‘ponovljena predstava‘. Samo je jedna žrtva; ona trajna i vječna i stoga je nikada ne treba ponavljati. Ali misa je naše sudjelovanje u toj jednoj žrtvi i u vječnom životu Trojstva na nebu, gdje Jaganjac vječno stoji ‘kao zaklan‘.”
Nekada mi se čini da misu ponajviše gledamo kao neku ‘ponovljenu predstavu‘, a ne kao susret s Jaganjcem. Zaboravljamo da nam u misi Bog daje svoj život i da to nije tek neka fraza, usporedba ili slično, nego zaista istinski susret s njim.
“Nijedna sila na nebu ili zemlji ne može nam dati više od onoga što primamo na misi, jer u sebe primamo Boga“, piše Scott Hahn u spomenutoj knjizi. Pitam se jesmo li uistinu svjesni tog susreta, jesmo li svjesni da svaki put na svetoj misi imamo priliku blagovati Krista, primiti ga u svoje srce?
Važno je znati da Bog nigdje nije prisutan kao na svetoj misi i da žudi susresti nas baš tamo.
Navika ili čežnja
I sama sam se više puta ulovila kako na misu odem iz navike, iz osjećaja dužnosti, a ne iz ljubavi. Primijetila sam kako i sama zaboravim da je to susret sa živim Bogom.
Sjećam se kada za vrijeme pandemije nismo fizički mogli sudjelovati na svetoj misi kako sam intenzivnije počela razmišljati o istinskom značenju svete mise. Tek tada sam počela uviđati koliko mi taj susret nedostaje i da nema tog online prijenosa koji to može nadoknaditi. Mogu reći da sam tek tada počela istinski čeznuti za Gozbom Jaganjčevom.
Zapitala sam se koliko puta sam primila Isusa u svoje srce, a da se uopće nisam susrela s njim. Stoga, potičem i sebe i vas da danas prije odlaska na misu promislimo gdje idemo, da pobudimo u svom srcu čežnju za tim susretom. Nemojmo da nam i današnji odlazak na misu bude iz navike.
No, upravo je to online vrijeme poneke ljude još više uljuljalo u shvaćanju važnosti susreta sa živim Bogom jer kada ponovno imaju milost fizičkog susreta s Gospodinom na svetoj misi mnogi i dalje ostaju u komociji svoga doma i negdje usputno “prate” svetu misu. Vrijeme je da se trgnemo i prestanemo sami sebi opravdavati olako odsustvo sa svete mise.
Ponašanje na svetoj misi
Zaboravimo da naše ponašanje na misi ‘odaje‘ i stav našeg srca. Rastužuje me vidjeti koliko ljudi za vrijeme svete mise tipka po mobitelu pa čak negdje u kutku crkve obavlja i telefonske pozive. Isto tako primjećujem ljude koji žvaču žvakaće za vrijeme svete mise koje prije pričesti odlože negdje sa strane. I zbog stoga su nerijetko klupe u crkvama sa svih strane oblijepljene tim istim žvakaćim gumama. Time potvrđujemo da zaboravljamo gdje smo i zašto smo došli.
Pripomenula bih i važnost doličnog odijevanja na svetu misu. Vjerujem kada bismo si posvijestili da je tu živ i prisutan Bog da bi i naše odijevanje bilo dostojanstvenije i doličnije.
Sjećam se svog pokojnog djeda koji je imao odijelo i cipele samo za misu i to nigdje drugdje nije nosio. Važno mu je bilo da mu “misna odjeća” bude čista i uredna svake nedjelje.
Što se dogodilo s nama? Zašto ne marimo što ćemo odjenuti na susret sa živim Bogom? Jesmo li previše postali sami sebi mjerilo što je ispravno, a što ne?
Sjetimo se da je svaka misa savršena žrtva Kalvarije. Stoga, zapitajmo se kakvi bismo došli na Kalvariju znajući što se tamo dogodilo?
Nekoliko misli svetaca o svetoj misi
“Bez presvete euharistije ne bi bilo nikakve sreće na ovom svijetu, život ne bi bio podnošljiv. Kad primamo svetu pričest, primamo našu radost i našu sreću.” – sv. Ivan Marija Vianney
“Kad se slavi euharistija, svetište je ispunjeno bezbrojnim anđelima koji se klanjaju božanskoj žrtvi na oltaru.” – sv. Ivan Zlatousti
“Čovjek bi trebao drhtati, svijet bi se trebao tresti, cijelo nebo bi trebalo biti duboko dirnuto kada se pojavi Sin Božji na oltaru u rukama svećenika.” – sv. Franjo Asiški
“Ja se ne mogu umarati kad slavim misu, jer ne stojim na nogama već visim na križu zajedno s Isusom i trpim nepotpuno sve ono što je Isus trpio na Križu – samo toliko koliko je to moguće za ljudsko stvorenje.” – sv. Padre Pio
“Kad bi ljudi poznavali vrijednost svete mise, svaki dan bi morali doći redarstvenici, da na crkvenim vratima održavaju red zbog velikog mnoštva ljudi.”- sv. Padre Pio
Dragi čitatelju, pozivam te da promišljaš o ovim mislima te da od sad na misu ideš iz čežnje za susretom sa živim Bogom. I da od sada kada odlaziš sa svete mise svijet vidi na tebi da si doživio taj susret.
Izvor: HKM – Ivana Markić
