Započeli su školski praznici koji u današnje digitalno doba sve češće nalikuju bojnom polju roditelja i djece. Maleni žele iskusiti slobodu vremena koje im je dano. Uživati u beskonačnom igranju igrica znajući da nema prepreka i obaveza koje bi ih u tome sprječavale. Odrasli, pak, u tome vide napast, ali često i nemoć u pronalasku alternative. No, što je u takvom obliku zabave toliko privlačno? Zbog čega djeca radije odabiru izolaciju umjesto zajedništva i igre na otvorenom? Odgovor nije u sadržaju koji gledaju, već u ugodi koju osjećaju. U prividnom uspjehu koji postižu svakom prijeđenom razinom. U nagradama i pohvalama koje primaju. U pažnji koju dobivaju iz virtualnog, nestvarnog svijeta. Stoga se postavlja pitanje što im ponuditi da bi svoje potrebe zadovoljili na prirodan i zdrav način.
Možda jednostavno ništa! Mnogi odrasli danas strahuju od dosade i od nje pošto-poto žele pobjeći. Smatraju je destruktivnom prazninom koju odmah treba ispuniti. Nažalost, često to čine svjetovnim, ispraznim stvarima, a posebno bukom ekrana. No, kršćanska nas tradicija podsjeća na brojne svece koji su prolazili kroz duhovnu suhoću i iz nje crpili životnu snagu. Sv. Ivan od Križa svojom tamnom noći duše jasno je pokazao da period bez osjećaja, utjehe i zadovoljstva može postati plodna pustinja bogata za život. Stoga dopustiti djetetu da iskusi dosadu, prilika je za njegov osobni rast. Jedan je svećenik rekao kako nije uzalud da sve veliko dolazi iz samoće. Potrebno je u njoj boraviti da bi se u duši iz naučenoga i spoznatoga počelo rađati nešto sasvim novo. Dopuštajući djetetu dosadu, ono će pokrenuti kreativnost u sebi. Tako će odjednom iz ničega nastati nove igre, hobiji, interesi ili ideje koje će ga ispuniti i obogatiti. Ako se uz to dijete poveže s Bogom, zajedno s Njim postat će maleni sukreator dobra na ovome svijetu. Kako naglašava papa Franjo, takva se duhovna sloboda postiže kada se životu pristupa sa spokojnom pažnjom. Kada je dijete sposobno biti prisutno bez razmišljanja što slijedi. Tada svaki trenutak prihvaća kao Božji dar koji treba živjeti u potpunosti. [1]
Milosni dani koji su pred nama prilika su da obitelj uspostavi još dublje i bogatije veze duha. Sveti Ivan Pavao II. podsjeća nas da je obitelj mjesto gdje se uči vrijednost zajedničkog rada, ali i zajedničkog slavlja, što je ključno za ljudski rast. [2] Krist je polagano hodao na putu do Kalvarije, mjesta pobjede. Mi smo pozvani koristiti vrijeme koje je pred nama, a ne dopustiti da ono prođe pored nas. Samo ako hodamo jedni s drugima, osjetit ćemo puninu radosti koja se krije u slobodnom vremenu. Vremenu koje nam je Bog darovao da zastanemo i zajedno s Njim doživimo puninu radosti koju donosi Uskrsli Krist.
Nikolina Kalafadžić
[1] Franjo, papa. (2015). Laudato si’ – Radost i mir (br. 223).
[2] Sv. Ivan Pavao II. (1981). Familiaris Consortio (br. 21).
Photo by Giorgio Parravicini on Unsplash
