Zamislite situaciju: više od pet tisuća gladnih ljudi na pustome mjestu. Učenici su zabrinuti i kažu Isusu: „Otpusti mnoštvo, neka odu u sela kupiti hrane.“ No, Isus čini nešto nevjerojatno. Uzima ono malo što imaju – samo pet kruhova i dvije ribe. Blagoslivlja ih, lomi i daje učenicima. I svi su se nasitili!
Ove osamnaeste nedjelje kroz godinu slušamo upravo to poznato evanđelje po Mateju. No, jeste li se ikada zapitali zašto ova priča završava jednim neobičnim detaljem? Nakon čuda, učenici od preostalog skupljaju točno dvanaest punih košara. Zašto Isus ne dopušta da se išta baci i što nam zapravo govori tih dvanaest preostalih košara?
Broj dvanaest u Bibliji označava puninu. Predstavlja dvanaest Izraelovih plemena i dvanaest apostola – cijelu Crkvu, sve nas. Te preostale košare govore nam da Božja ljubav i milost nikada nisu nedostatne. Bog ne daje tek toliko da bismo jedva preživjeli. On daje u izobilju. Njegova se milost prelijeva za svakoga čovjeka i nikada je ne može ponestati.
Kada god danas pomislite da nemate dovoljno – bilo snage, vremena ili ljubavi – sjetite se ovih košara. Donesite Isusu ono malo što imate, a On će to umnožiti i obdariti vaš život svojim obiljem.
