Crkva danas slavi dvije svetice istoga imena, Amalije, koje u hrvatskom jeziku nazivamo Ljubicama. Prva svetica rođena je oko 600.-te godine u belgijskoj pokrajini Brabantu. Bila je sestra ili nećakinja svetog Pippina od Landena.
Udala se za grofa Witgera, vojvodu od Lotaringije i rodila troje svetaca: svetog Emeberta, svetu Reineldu i svetu Gudulu. Kad su djeca odrasla, povukla se zajedno sa suprugom u benediktinsku opatiju u Maubeugeu, današnjoj sjevernoj Francuskoj gdje se posvetila asketskom životu i molitvama.
Preminula je 690. godine i pokopana je kraj svog supruga u benediktinskoj opatiji u Lobbesu u Belgiji. Njezine relikvije nalaze se u belgijskom gradu Bincheu u Valoniji. Svetu Amaliju zazivaju bolesnici koji imaju problema s groznicom i bolovima u rukama.
Druga svetica istog imena je Amalberga iz Temsea u Flandriji. Rođena je 741. godine, a bila je redovnica i mističarka.
Iako ju je Karlo Veliki htio oženiti, Amalija je ušla u samostan. Prema predaji, preplovila je rijeku na divovskoj ribi. Zaštitnica je belgijskog grada Ghenta, a njezine relikvije počivaju od 1031. godine u tamošnjoj crkvi svetog Petra.