Prema mišljenju učenjaka Igina Cecchettija sv. Brigita među misticima svih vremena svijetli kao zvijezda prvog reda.
Njezino svjetlo neprestano rasvjetljuje noć čovječanstva, a njezine su riječi izvori trajne utjehe i milosti. Cecchetti se čak pita: »Nisu li njezini spisi u vrtu Crkve jedna vječna aleja, koja svijet ispunja miomirisom i koja ga liječi? To potvrđuje sam Gospodin onim riječima što odjekuju još i danas kao nebeski zov suvremenom čovječanstvu: ’Moje riječi nisu kao cvijet što pada na zemlju, već kao plod što ostaje zauvijek.’« Tko misli da je takvo mišljenje o jednoj svetici pretjerano, taj neka u Bibliotheca Sanctorum pročita Cecchettijevu studiju o svetici, opširno i temeljito napisanu na 90 stupaca, a koja obuhvaća svetičino ime, život, objave, svetost i štovanje, te nju kao lik veličine prvog reda. Ako mu ni to još nije dosta, onda neka strpljivo pročita i popis priložene literature o svetici. Od nje ću napomenuti samo veliki svetičin životopis što ga u dva sveska od g. 1941–1943. napisa i izda u Copenhagenu veliki danski pisac i obraćenik Johannes Joergensen. To djelo učeni bolandisti nazivaju »temeljnim«, a da je to zbilja tako dokazuju i prijevodi toga djela na švedski, engleski i talijanski jezik.
Brigita je za povijest svoje domovine švedske ono što je Jeanne d’Arc za povijest Francuske, sv. Klara za povijest Italije te za hrvatsku povijest dobra kraljica Jelena i posljednja bosanska kraljica Katarina. Te su velike žene ne samo povijesne ličnosti, već i trajno žive legende svojih naroda. Njihova je duhovna ljepota neprestano trajno nadahnuće za svakoga tko je otvoren prema istinskim vrijednostima. To je važno uočiti naročito danas kad nam danonoćna bubnjarska propaganda posredstvom sredstava društvenoga priopćavanja želi silom nametnuti nešto drugo. Već samo to nametanje jasno govori da nije riječ o pravim vrijednostima, jer njima nije potrebna reklama, one osvajaju svojom težinom i sadržajnošću, tajanstvenom ljepotom što je neprestano ižaruju.
Brigita se rodila oko g. 1302. kao kćerka odlične švedske obitelji u Finstadu kod Upsale. Kad joj je bilo deset godina slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj, koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom, tako reći, ostala cijeloga života. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se raspeti Gospodin i pozvao je na trajno razmatranje svoje muke. Ona se tome pozivu odazvala, pogotovo kad je godinu dana kasnije izgubila dragu majku. Do svoje udaje već u 14. godini živjela je kroz tri godine kod svoje tetke, odijeljena od oca i svoje obitelji, što joj je bilo veoma teško. U takvom stanju sve više se sjedinjavala s Kristom, čovjekom boli, pa je iz toga upoznala povezanost između grijeha i poniženja u čovjeku s jedne te pomirenja i milosti u Kristu s druge strane.
Udavši se po očevoj volji veoma mlada za Ulfa Gudmarssona, rodila mu je osmero djece, postavši uzornom suprugom i majkom. U braku je poput »jake žene« iz Biblije provela 28 godina. Imala je sreću da je i njezin muž bio dobar čovjek, po naravi blag te bogobojazan. On je uz nju u svakom pogledu lijepo uznapredovao. Brigita je svoju djecu veoma dobro odgojila. U jednom viđenju rekla joj je Blažena Gospa: »Nastoj oko toga da tvoja djeca postanu i moja!« Ona je tu preporuku savršeno ispunila tako da je u jednom spisu zavrijedila ovu pohvalu: »Brigita je iz švedske imala četvero muške i četvero ženske djece, i sve ih je imala svete.«
Brigita je bila srce i duša brojne obitelji, velike kuće s brojnom služinčadi te bogatog imanja. Na sve je stigla, za sve se brinula, ali je našla vremena i za molitvu i omiljelo razmatranje Kristove muke. Da se što više suobliči s Kristom patnikom, činila je velike pokore, mnogo postila, a osobito strogo u korizmi. Uz to je vršila i mnoga djela milosrđa za siromašne, bolesne, patnike, pale djevojke.
Nakon muževljeve smrti Brigita je sve više ulazila u javni život Crkve i Europe svoga vremena. Višeput je među zavađenim kraljevima izvršila mirotovornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim, za poboljšanje ćudorednoga života biskupa i svećenika. Došavši u Rim, ondje je godinama stanovala u jednoj kući na Piazza Farnese. Tada se mnogo brinula za hodočasnike što su dolazili u Rim s europskog Sjevera. Brinula se ne samo za njihov smještaj, već još više da im svećenici u njihovu jeziku pružaju vjerske usluge, osobito propovijedanjem i ispovijedanjem.
Svetica se trajno bavila mišlju o osnutku Otkupiteljeva reda. Poticaj za to dolazio joj je od samoga Spasitelja. Tu će zamisao ostvariti njezina kćerka Katarina te uz odobrenje pape Urbana V. u Vadsteni osnovati slavni samostan od dva dijela: za muškarce i za žene.
Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće u Svetu zemlju. U svibnju je stigla pred Jafu gdje se brod nasukao, ali se nijednom putniku nije ništa dogodilo. U Jeruzalem je prispjela 13. svibnja. Ondje se nastanila u franjevačkom svratištu za hodočasnike. U Isusovoj je domovini ostala četiri i pol mjeseca. Imala je u programu pohoditi mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti. Nalazeći se u bazilici Svetoga groba i moleći se, vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku. Posjetila je i Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Kad je bila u blizini Getsemanija na grobu Majke Božje, primila je objave o Marijinu životu i njezinu slavnom uznesenju na nebo. Druge manje objave primila je u dvorani Zadnje večere, na Maslinskoj gori i na Jordanu.
U Svetoj zemlji kao majka doživjela je veliku radost i utjehu jer su franjevci samostana na brdu Sionu njezina sina Birgera posvetili za viteza Svetoga groba.
Uz sv. Franju Asiškoga sv. Brigita se ubraja među najglasovitije srednjovjekovne hodočasnike Svete zemlje. Ta je svetica u katoličkom svijetu postala slavna još i po svojim spisima koji su sakupljeni u jedan svezak i nose naslov Objave. Oni su trajni mistički i literarni spomenik po kojima je svetica ušla u povijest »kao Božji apostol i prorok«, kao »vidjelica i mističarka Sjevera«.
Objave sv. Brigite stručnjaci smatraju pravim književnim i mističnim remek-djelom, jer su pisane živim, slikovitim, kojiput i dramatskim stilom. To je djelo puno poezije pa je kadro očarati i najprofinjenije književne sladokusce. Pisano je latinskim jezikom, ne doduše klasičnim, ali unatoč tome dostojanstvenim. U Objavama kao ideje vodilje dolaze do izražaja misli o Božjem gospodstvu, njegovoj pravednosti, ali s kojom je uvijek povezano njegovo preobilno milosrđe. Objave izražavaju na osebujan način velike srednjovjekovne pobožnosti, osobito onu prema Kristovu čovještvu i Presvetoj Djevici. Sv. Brigita veliča Marijino bezgrješno začeće. Od svetaca slavi sv. Josipa i one svete kojih je svetišta kao pobožna hodočasnica pohodila, osobito ono sv. Jakova u Compostelli. Mnogo govori i o anđelima, osobito o čuvarima.
Katolici su uvijek mnogo držali do spisa sv. Brigite jer smatraju da su oni štivo što je kadro čovjeka uzdignuti i dušu mu ojačati.
Sv. Brigita je u prisutnosti svoje kćerke Katarine i svoga ispovjednika umrla u Rimu na današnji dan godine 1373. Njezini zemni ostaci preneseni su u švedsku te ondje sahranjeni u crkvi u Vadsteni.
Da osjetimo barem malo dah Brigitinih spisa, navodimo ovo:
»Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste! Ti si svojom dragocjenom krvlju i svetom smrću otkupio duše i ponovno ih milosrdno iz progonstva priveo u vječni život.
Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste! Ti si radi našega spasenja dao da ti koplje probode bok i srce. Obilato si iz tog boka prolio krv i vodu da bi nas otkupio.
Slava ti, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si htio da tvoji prijatelji skinu s križa tvoje blagoslovljeno tijelo i da ga polože u ruke tvoje preblage majke, da bi ga ona umotala u platno i sahranila u grob. Slava ti što si dopustio da ga ondje čuvaju vojnici.
Vječna ti hvala, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si trećeg dana uskrsnuo i živ se pokazao onima kojima ti se svidjelo. Nakon četrdeset dana uzašao si na nebo, dok su to mnogi promatrali. Ti si časno smjestio svoje prijatelje koje si oslobodio iz podzemlja.
Nek ti je vječna dika i slava, Gospodine Isuse Kriste, jer si poslao Duha Svetoga u srca učenika i povećao u njihovim dušama neizmjernu božansku ljubav.«
