Danas se spominjemo svetog Brune, biskupa Segnija u Italiji.
Rodio se između 1045. i 1049. kao plemićki sin u talijanskom gradiću Soleru u provinciji Alessandriji). Benediktinac, studirao je teologiju u Astiju i Bolonji. Za svećenika je zaređen 1079. i postao je kanonikom u Sieni.
Bio je savjetnik četvorice papa, papinski poslanik i vrsni poznavatelj Svetog pisma. Bio je glasovit po svojim propovijedima o Presvetom Sakramentu. Biskupom Segnija imenovao ga je 1080. papa Grgur VII., koji mu je povjeravao mnoge važne misije. Bio je bliski suradnik i njegovih nasljednika, Viktora III., Urbana II. i Paskala II. te je sudjelovao u radu crkvenih sabora u Clermontu i Toursu.
‘Briljantni branitelj Crkve’, kako su ga nazvali, borio se protiv simonije, odnosno, trGOvanja crkvenim službama, povlasticama i oprostom grijeha.
Svojim djelovanjem svesrdno je branio slobodu Crkve od svjetovnih vladara koji su je htjeli potčiniti svojoj volji. Trudio se obnoviti kler. Povukao se 1102. u samostan Monte Cassino (monte kasino), gdje je 1107. izabran za opata, ali se po papinom nalogu za 9 godina vratio u svoju biskupiju. U dva je navrata obavljao službu papina legata i putovao u Francusku i na Siciliju.
Bio je izrazito nadarena i svestrana osoba, hagiograf, polemičar, teolog, govornik i liturgičar. Za sobom je ostavio niz vrijednih djela. Preminuo je u Segniju na današnji dan, 18. srpnja 1123. Svetim ga je proglasio 1183. papa Lucije III.
