Sveti Heribert, nadbiskup Kölna i kancelar cara Otona III, rođen je oko 970. u Wormsu (Rheinland-Pfalz), kao sin grofa Huga i njegove supruge Thietswindis.
Školovao se u katedralnoj školi u Wormsu i u benediktinskoj opatiji Gorze (departman Moselle, Lorraine). Vratio se u Worms kao rektor katedrale, a za svećenika je zaređen 994. Iste godine postao je kancelar mladog cara Otona III. za Italiju, a 998. za Njemačku.
Bio je najpouzdaniji i najutjecajniji carev savjetnik i pratio je cara na svim putovanjima. Odmah nakon svećeničkog ređenja Heribertu je ponuđena biskupska stolica u Würzburgu, ali on se odrekao tog položaja u korist svojeg brata Heinricha. Kad se Heribert nalazio na vrhuncu političke moći, ponuđena mu je 999. nadbiskupija u Kölnu.
Za nadbiskupa ga je izabrao prvostolni kaptol u Kölnu. On se tada nalazio s carem u Rimu i prihvatio je izbor. Nadbiskupski palij uručio mu je 9. srpnja 999. u Rimu papa Silvestar II. Usred zime otputovao je u Köln, a biskupsko posvećenje primio je na sam Božić 999. I kao nadbiskup bio je godine 1000. u carevoj pratnji u Aachenu, a našao se uz cara Otona III. i na njegovom smrtnom času, 23. siječnja 1002. u Castel Paternu (provincija Viterbo, Lazio). Pao je u nemilost novog cara Heinricha II. Bavarskog jer je podržavao izbor vojvode Hermanna II. Švapskog. Heribert se odrekao kancelarske službe, a kasnije se izmirio s carem. Pratio je cara 1004. na njegovom putu u Rim, a 1007. podupirao je osnivanje nove biskupije u Bambergu.
U svojoj nadbiskupiji Heribert je promicao pobožnost, a isticao se duhom molitve, pokore i ljubavi prema siromasima. Pripisuju mu se mnoga ozdravljenja i čudesa, među kojima se ističe ono kad je grad Köln i okolicu spasio od gladi, izmolivši toliko potrebnu kišu. Podigao je 1003. i svesrdno potpomagao benediktinsku opatiju u Deutzu na Rajni, nedaleko Kölna.
Za vrijeme apostolskog pohoda u gradu Neussu, teško se razbolio od groznice. Prevezen je lađom u Köln, gdje je na današnji dan, 16. ožujka 1021, preminuo. Prema svojoj želji pokopan je u samostanskoj crkvi u Deutzu. Bio je na glasu svetosti još za života, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čuda i ozdravljenja. Svetim ga je proglasio oko 1074. papa Grgur IX. Njegove relikvije čuvaju se od kraja XIX. stoljeća u župnoj crkvi Neu St. Heribert u Deutzu (danas dijelu grada Kölna). Zazivaju ga kod suše, a naročito ga štuju u njegovoj kölnskoj nadbiskupiji.
Izvor: IKA