Ivan je želio imati dobre odnose s bizantskim carom Justinom, što nije dobro gledao istočno-gotski kralj Teodorik s prijestolnicom u Raveni. Papa će završiti mučeničkom smrću upravo radi toga svog stava.
Rođen je u Toskani. Na Petrovu Stolicu stupio je 523. godine naslijedivši papu Hormizda. Ivan je želio imati dobre odnose s bizantskim carom Justinom, što nije dobro gledao istočno-gotski kralj Teodorik s prijestolnicom u Raveni. Papa će završiti mučeničkom smrću upravo radi toga svog stava.
Car Justin je htio potpuno iskorijeniti arijance iz svog carstva. Oduzeo im je sve crkve. Jedini uvjet da im ih opet vrati bio je prijelaz u potpuno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Kralj Teodorik, smatrajući se zaštitnikom arijanaca, pozove u Ravenu papu Ivana I., i prisili ga neka pođe u Carigrad posredovati kod samog cara. S papom su pošli senatori, neki biskupi, među kojima i ravenski.
Papa je u Carigradu na Božić primljen s najvećim počastima. Bizantski kler i puk postupali su s njim kao s pravim nasljednikom svetoga Petra, te su se radovali što se među njima nalazi rimski biskup. Ivan I., ostaje dugo u Carigradu. Bogoslužje je svečano imao na latinskom jeziku u crkvi svete Sofije. Car Justin je htio neka ga papa po drugi put okruni carskom krunom. Zauzvrat mu je obećao kako će arijancima vratiti njihove crkve.
Vrativši se u Ravenu, Teodorik nije bio zadovoljan s rezultatom papina poslanstva. Zato Ivana zatvori u tamnicu u kojoj je ubrzo i umro, i to od gladi. Bilo je to 18. svibnja 526. godine. Sprovod je bio veličanstven. Čak su se i neka čudesa dogodila tom prigodom. Četiri godine kasnije prenesen je u Rim, gdje je sahranjen u predvorju bazilike svetoga Petra. Postavljen mu je i mramorni natpis na latinskom jeziku, koji na hrvatskom glasi: ”Gospodnji vrhovni svećenik, koji pade kao Kristova žrtva.”
Pontifikat Ivana I., trajao je kratko (523.-526). Ipak je papa učinio nekoliko velikih stvari od kojih spominjemo slijedeće: obnovio je rimske bazilike; Domitilino groblje na Ardentinskoj cesti i Komodilino groblje na Ostijskoj cesti; uveo je novo brojenje godina po Kristu kako je sastavio monah Dionizije Mali; odredio je slavljenje Uskrsa prema složenom računanju uskrsnog ciklusa, čega se još i danas držimo; postavio je temelje liturgijskom pjevanju koje je po njegovu nasljedniku nazvano ”gregorijansko”; on je ujedno i prvi papa koji je putovao izvan Italije.
Svaki je papa imao nešto svoje posebno: neki znanje, neki svetost, jedni smisao za umjetnost, drugi sklonost prema Caritasu, miru, ljubavi … No, svaki je imao, i imat će, Petrovu vjeru, koje se ne može odreći, pa makar ga to stajalo života.
Izvor: Laudato
