Sveti Leonard bio je veliki pobožnik Majke Božje, osobito njezina bezgrješnog začeća.
Sveti Leonard rodio se god. 1676. u pokrajini Liguriji, kao sin pomorskog kapetana Dominika Casanove. Doveden u Rim, završio je svoje školovanje na isusovačkom Rimskom kolegiju.
Kao mladi franjevac tražio je da ga pošalju u misije u Kinu, no kardinal Coloredo mu je odgovorio: ”Tvoja Kina bit će Italija!” I doista je ta zemlja koncem XVII. stoljeća svojom moralnom bijedom imala sve značajke misijske zemlje. Leonardo se kao propovjednik dao na obraćenje puka, a kao sredstvo služile su mu teme o muci Isusovoj, osobito o križnome putu, pobožnosti što su je franjevci posvuda širili.
Bio je tipičan propovjednik na temperamentan talijanski način. Njegove su propovijedi imale u sebi nešto dramatično i tragično. Propovijed bi popratio javnim bičevanjem ili bi ruku stavio na plamen zapaljene baklje. Ljudi su masovno hrlili na njegove propovijedi, njima redovito ostajali duboko potreseni, a on je bio neumoran u naviještanju pokore u duhu Kristove muke, pozivajući sve na skrušenje, obraćenje te istinski kršćanski život. Sam sveti Alfonso de Liguori govorio je o njemu: ”On je najveći misionar našega stoljeća.”
Kao propovjednik obišao je cijelu Italiju, no ipak je njegovo duhovno bojno polje najčešće bilo u Toskani, gdje se borio protiv janzenističkih hladnih shvaćanja vjere i kršćanske pobožnosti.
Kad je bio dan znak za njegovu propovijed, zatvarale su se čak i javne kuće. Za vrijeme Svete godine 1750., koju je otvorio papa Benedikt XIV., sveti Leonardo je 27. prosinca propovijedao u Coloseumu o križnom putu. Bilo je to prvi puta da se na tom mjestu obavljao vjerski obred. Od te godine pa sve do danas sam Papa svake godine na Veliki petak obavlja križni put u Coloseumu. Križni put sv. Leonarda u Coloseumu značio je preokret u povijesti toga zdanja. Do tada je ono služilo kao rudnik kamena, što bi ga sigurno upropastilo. A otada se smatra svetim mjestom pa je tako zaustavljeno i njegovo rušenje.
Godine 1751. sveti Leonardo je umro u svom omiljelom samostanu Sv. Bonaventure u Rimu na Palatinu. Sam Papa je išao obići njegovo mrtvo tijelo, a uz njega i mnoštvo vjernika koji su već tada bili izrazito zainteresirani za njegove relikvije.
Na njegovu grobu je izloženo njegovo proročko pismo, pisano malo prije smrti. U njemu je navijestio da će jednom biti proglašena dogma o Marijinu bezgrješnom začeću. I u tom se nije prevario. Trebalo je, doduše, čekati još 103 godine, no proroštvo se ipak ispunilo.
Izvor: Laudato
