Uzašašće

Ne znam je l’ java il san;
Al noć je ta puna čudesa.
Pod mjesecom srebrn je dan,
A zv’jezda su puna nebesa.

Drhtavog Vegina kr’jesa
Sjaj gledam kroz providni dlan.
Ja nisam od kosti i mesa.
Od nečeg sam drugoga tkan.

Poda mnom zemaljski taj stan
Sad odmiče. – Idem vedrinom
I penjem se, spokojan, sam,

Na visoki eterski prag,
Dok za sobom noćnom modrinom
Ostavljam blistavi trag.

Vladimir Nazor, JA VJERUJEM  Poezija religioznog nadahnuća, Zagreb, 2014., str. 96.

Priredio: Nedjeljko Mihanović