Prvi susret 1984. godine privukao je mlade ljude iz 80 zemalja, što je bilo veliko iznenađenje. Ivan Pavao II tada je iskoristio priliku UN-ove Međunarodne godine mladih da pokrene ideju o još jednom susretu, 1985.
Susret održan 1985. godine, ponovno u Rimu, bio vrlo uspješan. To je navelo Ivana Pavla II. da napiše pismo formalizirajući ideju Svjetskih dana mladih, koji bi se izmjenjivali između biskupijske razine i svjetskog susreta koji bi se organizirao svake dvije ili tri godine”, donosi Aleteia.
Ideja Ivana Pavla II.
Kao predsjednik Papinskog vijeća za laike, argentinski kardinal Eduardo Pironio, koji je proglašen blaženim prošlog prosinca, odigrao je odlučujuću ulogu u internacionalizaciji ovih okupljanja. Upravo je u Buenos Airesu, glavnom gradu njegove rodne Argentine, koja je nedavno izašla iz diktature, prvi međunarodni Svjetski dan mladih organiziran 1987. Nakon toga uslijedila su dva Svjetska dana mladih održana u europskim svetištima, u Santiagu de Compostela 1989. , te u Częstochowi, u Poljskoj tek oslobođenoj od komunizma, 1991. godine.
Tijekom godina poljski je papa veliku pozornost posvetio izboru gradova domaćina i razvoju programa.
Ivan Pavao II osobno je nadgledao cijeli projekt, uključujući sve njegove detalje i simbole, kao što je povjeravanje mladima križa Svjetskog dana mladih kako bi se mogao nositi po cijelom svijetu. To se događalo čak i na nezamislivim mjestima, uključujući i kada je križ prokrijumčaren preko Željezne zavjese u komunističke zemlje. Sjećam se tih putovanja s velikim intenzitetom”, prisjetio se jedan od sudionika.
Ovakvi su susreti kasnije naizgled postali poput “Olimpijade vjere”, utjelovljujući sliku globalizirane Crkve, pogotovo promatrajući susrete u Denveru 1993., Manili 1995. i Parizu 1997. Završna misa na trkalištu Longchamp privukla je više od milijun sudionika, što ga čini jednim od najvećih skupova u francuskoj povijesti koji je privukao veliku medijsku pokrivenost.
Povratak u Rim na sljedeće izdanje, organizirano u sklopu Jubileja 2000. godine, dao je Ivanu Pavlu II. priliku da mladima prenese poruku nade za novo tisućljeće.
Mnogi mladi hodočasnici koji su prisustvovali događaju mislili su da će to biti njihov posljednji susret s Ivanom Pavlom II., ali je poljski papa ipak smogao snage da dvije godine kasnije prijeđe Atlantik kako bi sudjelovao na Svjetskom danu mladih u Torontu 2002. Ovaj događaj odvijao se u ozbiljnijoj atmosferi, budući da je Sjeverna Amerika još uvijek bila u znaku napada 11. rujna 2001. koji su se dogodili nepunih godinu dana ranije.
Benedikt XVI. i susreti s mladima
U početku smatran plašljivijim od svog prethodnika i manje opuštenim na velikim okupljanjima, Benedikt XVI. nastavio je model Svjetskog dana mladih s izdanjima u Kölnu, u svojoj rodnoj Njemačkoj, samo nekoliko mjeseci nakon izbora 2005., potom u Sydneyu 2008. i Madridu 2011. Potaknuo je organizatore da više prostora daju vremenima tišine i klanjanja, privlačeći neočekivanu podršku stotina tisuća mladih.
Njegova spokojna prisutnost usred bijesne oluje na njegovom posljednjem okupljanju Svjetskog dana mladih u Madridu ostat će jedna od snažnih slika njegova pontifikata, pokazujući vjernost pape koji je ostao blizak svom narodu, kao što je vrijeme lijepo simboliziralo.
Pontifikat pape Franje
Izabran u ožujku 2013., prvo međunarodno putovanje pape Franje bilo je u Brazil sljedećeg srpnja, kako bi prisustvovao Svjetskom danu mladih u Rio de Janeiru. Pred tri milijuna vjernika, među kojima su bili i mladi iz cijele njegove rodne Latinske Amerike, prvi Papa koji dolazi s južne hemisfere svojom je jednostavnošću i spontanošću dirnuo “dušu svog kontinenta”.
U Krakovu 2016., u Panami 2019. i konačno u Lisabonu 2023. – što je zbog pandemije Covid-19 odgođeno za godinu dana – papa Franjo nastavio je službu mladima u potrazi za vjerom i bratstvom.
