Na godišnjicu mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića donosimo vam njegove pastoralne savjete upućene braći svećenicima.
1. Išao bih od kuće do kuće. U svakoj bih se kući zaustavio, razgovarao s ukućanima, zanimao se za njihovo zdravlje, rad, djecu itd. i obećao im da ću ih i ubuduće doći posjetiti, ako oni žele.
2. Uredio bih čim prije pitanje vjeronauka.
3. Poučavao bih djecu u pjevanju i to što ljepše moguće, i preko ove dječice privlačio bih i druge i same njihove roditelje.
4. Stvorio bih od dječaka malu grupicu ministranata; njih bih naučio lijepo služiti sv. Misu, upoznao bih ih malo s liturgijom, pa s katekizmom, i preko njih zvao roditelje, s njima se molio za obraćenje drugih.
5. U svim svojim poteškoćama izjadao bih se s Kristom, i povjerio njemu sve svoje neprilike živom vjerom i velikim zaufanjem. ´Sve mogu u onome koji me jača´ – govorio je sv. Pavao. Koliko i kakvih je protivnika on uvijek imao! On je bio hrabar, vjeran, oduševljen i druge je oduševljavao, tako da se nisu bojali i javno, uza sve protivnosti, ispovijedati svoju vjeru.
6. Kao tvoj prijatelj, ja si želim, da bi tvoje župe postale uzorom drugima.
7. Nemoj se nikada pustiti i nadvladati dvojbom ´ne znam što raditi ni otkuda početi´. To bi bilo opasno, jer bi lako pao u pasivnost, u nerad.
8. Ne smije te strašiti ni pasivnost sa strane ljudi, ni protivnost, ni karakter.
9. Uvidi o čemu se radi i onda poduzmi mjere: nakon dubokog promatranja napravi dijagnozu i dijeli lijekove.
10. Koliko nerazumijevanja od strane svećenika, prezira, poteškoća. – A i Ti si trpio, Isuse! Daj da i ja trpim s Tobom.
Izvor: HKM
