Papa Ivan Pavao II. posjetio je prvi put Hrvatsku u jeku ratnih zbivanja, 10. i 11. rujna 1994. godine, u povodu proslave 900. obljetnice utemeljenja Zagrebačke biskupije. U povodu 30. obljetnice Papinog apostolskog putovanja podsjećamo na njegove, još uvijek aktualne, poruke.
1. Mir je uvijek moguć ako ga se iskreno želi.
Da bi se mir mogao graditi na temeljima pravde i istine, treba ga, prije svega, isprositi od Gospodina. (…) Molitvu, međutim, mora pratiti velikodušno nastojanje ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjećajima snošljivosti i opće solidarnosti.
Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ona je kadra odgojiti velika i plemenita srca, koja znaju da se rane uzrokovane mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja tražiti i dati, poniznom i nesebičnom velikodušnošću.
Bez te kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja.
Govor na svečanosti dočeka u Međunarodnoj zračnoj luci u Zagrebu
2. Dragi svećenici i dragi redovnici, kardinal Alojzije Stepinac, čiji zemni ostatci počivaju u ovoj katedrali, često vas je nazivao „zjenicom svojih očiju“. I dobro je govorio, jer ste upravo vi u središtu skrbi Crkve, budući da o vašoj službi umnogome ovisi njezino djelovanje u svijetu. (…)
Potrebni ste ne samo Crkvi nego i društvenoj zajednici. (…) Doista, današnji čovjek, iako to može drukčije izgledati, osjeća u sebi na osobit način, živu potrebu za Bogom. Samo materijalna dobra nisu dostatna. Srce je čovjekovo nemirno i u neprestanom traženju onoga što može dati smisao i vrijednost ljudskom životu. Svećenici su potrebni svijetu, jer je Krist potreban svijetu. Bogu posvećene osobe potrebne su, jer čovjek mora biti neprestano pozivan na duhovne i vječne vrijednosti.
Budite uvijek duboko uvjereni da budućnost Crkve velikim dijelom ovisi o svetim svećenicima i redovnicima, zaljubljenima u Krista i punima žara za brata čovjeka; svećenika i redovnika koji su jedno srce i jedna duša sa svojim biskupima i svojom subraćom; svećenika i redovnika koji studijem i molitvom produbljuju riječ Božju, da bi iz nje crpli pomoć i svjetlo za svoj Bogu posvećeni život i svoje svakodnevno pastoralno djelovanje.
Govor svećenicima, sjemeništarcima, redovnicima i redovnicama u zagrebačkoj katedrali
3. Drage sestre, dobro poznajem vaše radosno svjedočenje ljubavi prema Isusu Kristu i prema braći ljudima. Poznate su mi vaše nade kao i vaši problemi i sve vaše patnje. Veoma cijenim vaše djelovanje u župama, gdje radite kao katehistice, sakristanke, orguljašice. Cijenim vaš rad s djecom i sa starcima te vašu službu u bolnicama.
Pozivam vas: ustrajte radosno u evangelizaciji i u svjedočenju ljubavi. Gospodin je s vama i služi se i vašim radom, koliko dragocjenim toliko skrovitim, da bi nastavio svoje djelo spasenja među narodima ove, Njemu tako drage Zemlje. (…)
Drage redovnice u klauzuri, ostanite vjerne svojoj izvornoj karizmi. Vi ste kontemplativna duša Crkve: ustrajte u pozivu da budete budni čuvari Apsolutnog, stalno u dijalogu s Bogom, da biste mu prikazivale „radosti i nade, tuge i tjeskobe današnjega čovjeka“ (Gaudium et Spes, l.), te isprosile milosrđe i oproštenje koje treba razliti na toliku braću i sestre u nevolji.
Hrvatskom svećenstvu i redovništvu i cijelomu hrvatskom narodu veoma su potrebne vaše molitve i vaše svjedočenje potpunim predanjem života koji sve stavlja na kartu vječnosti.
Govor svećenicima, sjemeništarcima, redovnicima i redovnicama u zagrebačkoj katedrali
4. „Oče naš“ uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje, nego se u svakomu svojem obliku izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti.
Riječ je o društvu, shvaćenom kao jedna velika obitelj, u kojem se pojedinci i grupe, bez ikakve diskriminacije, osjećaju poštovani i voljeni. Ova kultura solidarnosti prenosi se posebno preko iskustava u obitelji. (…)
Nužno je da obitelji postanu istinske „škole ljubavi“: obitelji duboko ujedinjene i otvorene cijelom društvu; obitelji u kojima je ljudski život prihvaćan sa svetim poštovanjem od trenutka začeća i gdje se odgaja za ljubav prema svakom ljudskom biću, bez podjele na prijatelje i neprijatelje.
Propovijed na svečanomu euharistijskom slavlju na Hipodromu
5. Draga mladeži, (…)
Isus Krist je istina koja može dati smisao vašem životu i nadu vašoj budućnosti. (…)
Kada čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, gotovo se neminovno počinje klanjati ispraznim idolima. Počinje čak i obožavati idola jedne nacije, jedne rase, jedne stranke, da bi potom, u njihovo ime, opravdao mržnju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka.
Predragi, Krist od vas danas traži da odbacite te napasti. Dapače, on vas zove da budete svjedoci i graditelji mira. Prihvatite ovo teško, ali i uzvišeno poslanje. Zato vas poziva da ga susretnete i da ga upoznate, da biste, nakon što uspostavite s njim prisno prijateljstvo, uzmogli navijestiti svima čudesna djela njegove ljubavi.
Nagovor uz molitvu Anđeoskog pozdravljenja na Hipodromu
6. Dragi Hrvati, nakon susreta s vama, još više cijenim vašu kršćansku i građansku zauzetost. U vama sam susreo vjernike snažne u kušnjama i velikodušne u preuzimaju tereta i teškoća tolikih osoba, pogođenih bolnim događajima ovih godina.
Osnaženi iskustvima sazrelima tijekom prošlosti, koja nije uvijek bila obilježena radosnim događajima, pozvani ste danas graditi bolju budućnost, aktivno sudjelujući u javnom životu i dajući svoj nezamjenjivi doprinos učvršćenju demokratskog sustava, dobrom funkcioniranju institucija, usavršavanju pravne države. Nikada nemojte zaboraviti da vjera pokazuje svoju plodnost kada je kadra podržavati inicijative dobrote, snošljivosti i opraštanja.
Vaša povijest neka uistinu bude učiteljica sadašnjice. Vaši korijeni sežu u tradiciju dugu više od 13 stoljeća vjernosti evanđeoskim vrednotama. One su donijele, vašim pređima, plodove snošljivosti i razumijevanja, izraženih u poštovanju i suradnji sa susjednim narodima, pa i tada kad se je trebalo boriti da bi vaš narod ponovno postigao samostalnost.
Budite na visini tih njihovih primjera. Na to vas potiče sama suvremena povijest i vaše zemlje i Europe.
Govor u zagrebačkoj zračnoj luci prigodom odlaska
7. Kao što su vaši pređi imali snage izdržati sve teškoće utječući se bogatstvu vjere, tako i vi, kršćani Zagreba i Hrvatske, znajte uvijek naći u Kristovoj riječi svjetlost i snagu za građenje svoje budućnosti.
Tu svoju želju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate: „Naša Majko, naša zoro zlata“ – neka Ona prati svaku vašu težnju, neka vas Ona utješi i neka podrži svakog pojedinca na njegovu trnovitom putu.
Neka vas prati i moj blagoslov, koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragoga hrvatskog naroda.
Bog blagoslovio Hrvatsku!
Govor u zagrebačkoj zračnoj luci prigodom odlaska
Svi govori Svetoga Oca dostupni su u cijelosti na stranicama Informativne katoličke agencije.
