Jeste li znali da je dominikanski Red najveći u Crkvi po broju beatificiranih i kanoniziranih dominikanaca i dominikanki te trećoredaca? Štoviše, u jubilarnoj godini svetim će biti proglašen još jedan dominikanski trećoredac, talijan bl. Pier Giorgio Frassati. Velik je to događaj i za naš Red, ali i za cijelu Crkvu. Sva ta paleta svetaca i blaženika u našem Redu donosi spektar različitosti kako postati svet, kako postići svetost u ovome životu. Svaki od njih našao je svoj put, onaj koji je Bog zamislio za nju odnosno njega. Među njima nalaze se veliki crkveni učenjaci poput sv. Tome Akvinskog i sv. Katarine Sijenske, ali prije svega ono što kod oboje prepoznajemo jest da njihovo znanje, njihova riječ proizlaze iz dubokog misticizma i razmatranja te kontempliranja Isusa Krista. Cijeli Božanski Dijalog sv. Katarine Sijenske mistična su iskustva prenesena na papir. Sv. Toma Akvinski na samrti je rekao da spale sve što je ikad napisao (hvala Bogu da su u tome braća bila neposlušna!), upravo zato što je sv. Toma bio veliki kontemplativac (Razmatrati i drugima davati plodove svoga razmatranja, slogan je tok velikog svetca). Sveti Toma je znao dugo razmatrati pred Presvetim u Sakramentu. Kažu da je znao glavu staviti u svetohranište kako bi bio što bliže Kristu!
Osim njih dvoje tu su još mnogi naši svetci i svetice mističari, i to i jest smisao jednog svetca – mistika je ništa drugo doli dubinsko, istinsko iskustvo Boga koje svetac daje preko sebe svijetu. On time postaje ogledalo Božje. Prava slika Božja na koju je stvoren. No, dominikanski Red ponosi se jednim razdobljem u svojoj povijesti kada je mistika dosegla svoj veliki uspon – 14. stoljeće u Njemačkoj, tzv. Rajnski mistici, među kojima je najpoznatiji Meister (Učitelj) John Eckhart. Iako nikada nije proglašen blaženim, Crkva uživa njegove tekstove o božanskoj mudrosti. I mi vam donosi jedan njegov tekst, kako bismo zajedno upijali svjetlo božanske mudrosti koje je doprijelo do srca ovog mistika te kako bi i nas potaknulo da njegujemo mističnost u našem životu, koja nikada nije ekstremno odvojena od našeg stvarnog života, već se u njemu treba utjeloviti te tako drugima pružati utjehu nadnaravnog, čega je ovaj svijet potreban i bez čega je na koncu i nepotpun.
Iz propovijedi Meistera Eckharta:
Ako sam na višem mjestu [kao na planini] i kažem nekome: “Popni se ovuda”, to bi mu moglo biti teško. Ali ako kažem, “Sjedni”, to bi bilo lako. Dakle, Bog postupa s nama. Kad se čovjek ponizi, Bog ne može obuzdati svoje milosrđe; On mora sići i izliti svoju milost u poniznog čovjeka, i On se daje najviše od svih, i to odjednom, najmanjem od svih. Za Boga je bitno da daje, jer Njegova bit je Njegova dobrota, a Njegova dobrota je Njegova ljubav… Ropski strah od Boga mora biti uklonjen. Ispravan strah je strah od gubitka Boga… Zemlja ne može pobjeći od neba: bilo da bježi gore ili dolje, nebo kiši svoj utjecaj na nju, i ostavlja svoj pečat na njoj, i čini je plodnom, bilo to voljno ili ne. Tako Bog postupa s ljudima: tko mu misli umaći, leti mu u njedra, jer mu je svaki kut otvoren. Bog rađa svoga Sina u vama, htjeli vi to ili ne, spavali vi ili budni; Bog radi svoju volju. To što čovjek toga nije svjestan, to je čovjekova krivnja, jer je njegov ukus toliko pokvaren hranjenjem zemaljskim stvarima da ne može uživati u Božjoj ljubavi…
Bog je stvorio dušu prema slici svog najvišeg savršenstva… Zatim je Sin otvorio šator svoje vječne slave i izašao sa svoje visine da dovede svoju Zaručnicu, koju mu je Otac zaručio od vječnosti, natrag u nebo odakle je došla. Stoga je došao radosan kao zaručnik i pretrpio je bolove ljubavi. Zatim se vratio u svoju tajnu odaju u tišini i tišini vječnog Očinstva. Kao što je izašao iz Najvišeg, tako se vratio Svevišnjem sa svojom Zaručnicom i otkrio joj skrivena blaga svoga Božanstva.
Prvi početak je radi posljednjeg kraja. Sam Bog se ne odmara zato što je On početak, nego zato što je On kraj i cilj svega stvorenoga… Neka nas istina o kojoj smo govorili dovede do istine.
s. Manes Puškarić
