Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

110. Svjetski dan selilaca i izbjeglica

Prigodom obilježavanja 110. Svjetskog dana migranata i izbjeglica, u nedjelju 29. rujna, u izdanju lista “L`Osservatore Romano” od 28. rujna izašao je članak Roberta Paglialongea. U nastavku donosimo cjelovit prijevod teksta.


Danas, uz “rast sukoba, neravnoteža uzrokovanih klimatskim promjenama i drugim prirodnim katastrofama, kao i velikih gospodarskih i društvenih problema, koji tjeraju sve više ljudi da napuštaju svoju domovinu i traže budućnost negdje drugdje, Crkva je pozvana biti još više među onima koji pate. Ona je već jedna od glavnih globalnih sila u službi prihvaćanja, zaštite i integracije migranata i izbjeglica, bez obzira na vjeru”, istaknuo je Davide Bernocchi, bivši član Caritasa, a od lipnja i glavni tajnik Međunarodne katoličke komisije za migracije (ICMC), u razgovoru za “L’Osservatore Romano”, u svom prvom javnom intervjuu od dana imenovanja. Podaci su impresivni, jer, dodaje, govoreći u povodu 110. Svjetskog dana migranata i izbjeglica koji se obilježava sutra, u nedjelju 29. rujna, “od ukupno oko 280 milijuna migranata, više od 117 milijuna su ljudi koji su bili doslovno prisiljeni da se isele, kako unutar zemlje porijekla tako i u inozemstvo, a među njima je čak 47 milijuna djece”. Nadalje, u globalnom kontekstu koji cvjeta u polarizaciji “postoji neumoljiv proces erozije temelja međunarodnog prava, pri čemu čak i ljudska prava gube svoju snagu: živimo u strahovima, ljudi i društva fokusiraju se sve više na sebe, a druge se doživljava kao prijetnju vlastitoj dobrobiti. A mnogi iskorištavaju te pojave sijući mržnju”.

ICMC je 1951. godine utemeljio papa Pio XII. s ciljem pomaganja onima koji su se nakon Drugog svjetskog rata preselili iz Europe u Ameriku. Danas, u suradnji s Dikasterijem za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja i stalnom misijom Svete Stolice u Ženevi, ICMC djeluje na različitim razinama: u izravnoj pomoći, odvjetništvu, potpori raznim biskupskim konferencijama. U tom smislu, Komisija sada želi dodati dio koji je nametnulo moderno vrijeme, odnosno “predanost borbi protiv lažnih vijesti koje šire poruku o migraciji kao prijetnji: želimo pružiti objektivne podatke i prilike za ponovno otkrivanje ljudskosti drugih, podsjećajući tako da je paradigma koju trebamo slijediti ona ljudskog bratstva, koju zagovara i papa Franjo. Kršćani ljube bližnjega jer vjeruju u Evanđelje.”

Frontex je sredinom srpnja izvijestio o smanjenju neregularnih migracija na mediteranskoj ruti u 2024. (-30%), ali i o porastu istih od 150% na kopnenim rutama kroz istočnu Europu. Prošle godine je prema podacima ICMC-a u Sredozemnom moru umrlo 3155 ljudi. “Ali migracije se događaju po cijelom svijetu: ne možemo zaboraviti atlantsku rutu, prema Kanarskim otocima; balkanski; put od Roga Afrike do Južne Afrike; onaj jugoistočne Azije, prema Tajlandu, Singapuru, Indoneziji; u konačnici, poznata je ruta jug-sjever na američkom kontinentu. I mora se reći da što se više zidova i prepreka podiže, to su oni koji su očajni još više prisiljeni prihvatiti riskantne strategije za vlastitu sigurnost, sve dok kriza raste. U Americi, na primjer, mnogi koji se odvaže ići u džungle i močvare regije Darién, između Kolumbije i Paname, predstavljaju zabrinjavajući rast”, naglašava Bernocchi.

Druga tema je “ekonomska migracija kojom se mora upravljati poticanjem mogućnosti redovitog pristupa zbog rada. Nadalje, što se tiče tražitelja azila, treba imati na umu da je pravo izbjeglica na zaštitu jedan od stupova modernog koncepta civilizacije i jedno od načela na kojima se temelji identitet poslijeratne Europe. Globalni sporazumi Ujedinjenih naroda o migracijama i izbjeglicama iz 2018. korisni su alati koje ne treba zanemariti.”

Sama EU često je optuživana da ne zna kako riješiti pitanje migracija. “Bruxelles je 2024. godine pokrenuo Pakt o migraciji i azilu, koji predstavlja pokušaj uspostavljanja zajedničkih pravila i prevladavanja izolacije u kojoj se nalaze geografski najizloženije zemlje, iako su ga osporavali mnogi dijelovi civilnog društva, a u tom smjeru i COMECE je izrazio zabrinutost.”

Općenito, osim ICMC-ove suradnje na prihvatu migranata i izbjeglica sa SAD-om i EU-om, postoje mnoga pozitivna iskustva suradnje u kojima kršćanske organizacije “čine razliku”: na primjer, humanitarni koridori na kojima rade članovi zajednice svetoga Egidija, Caritas i drugi. Tu je i “Atlantic Hospitality Ecclesial Network” zahvaljujući partnerstvu afričkih i španjolskih biskupija. “Kao ICMC želimo preokrenuti perspektivu pokušavajući prihvatiti Papin iznenađujući poziv u njegovoj poruci za ovogodišnji Dan: to jest, doći do zahvaljivanja migrantu koji nam daje priliku za susret, nudeći nam priliku da prevladamo svoje strahove kako bismo osobno prihvatili Isusa i pomogli mu. Tko god ga prima, radi za mir”, zaključuje Bernocchi.

Izvor: OR/IKA

Post Tags
Share Post