Isus vodi svoje najbliže učenike na visoku goru i pred njima se “preobražava”. Sve na njemu postaje bijelo i on im se pokazuje u svjetlu i u društvu Ilije i Mojsija. Učenici su zaneseni i zaprepašteni. Na povratku s gore Isus od njih traži da nikome ne govore o tome čemu su svjedočili dok on ne “ustane od mrtvih”.
Isus je dio svoje nebeske slave pokazao učenicima za vrijeme svoga života na zemlji. Kroz ovaj zapisani događaj, kao kroz prozorčić, vidimo njegovo svijetlo božansko lice. Potrebno nam je pred sobom imati proslavljenoga Krista, u svom njegovom sjaju i u društvu anđela, kako nam Kristov lik ne bi izblijedio dok ga promatramo isključivo u horizontalnom zemaljskom djelovanju i kako bismo izbjegli napast da ga svedemo na humanitarni aktivizam.
