Postoji jedna dražesna pričica iz Isusova skrovitog života u Nazaretu. Možda je pak prenesena iz nekog od privatnih ukazanja. Čak postoji i uljena slika na planu s tim prizorom. Sv. Josip je izrađivao neka vrata. Za tu je svrhu napravio dvije ukrižene daske i ostavio ih položene na pod radionice. Mali Isus je polegao na te daske i raširio ruke u obliku križa. Vidjela ga je majka Marija i upitala ga što tu radi. On joj je odgovorio: Ništa, samo se odmaram.
Kasnije čujemo Isusov poziv: Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni. Uzmite jaram moj na sebe. Breme je moje lako i jaram je moj sladak. Jednom je rekao da Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti. Znamo da je glavu naslonio na križu.
U križu je odmor. Zvuči nevjerojatno ali je duboko istinito. U nama se može rađati umor od neprihvaćanja križa. Patnje. Onoga što nije po našem. Neugodnosti. Općenito, od sveg što ide protiv nas, naših osjećaja, mišljenja i planova. Znamo, nije lako prepustiti se, dati se razapeti, nositi teret koji nam nije drag i tako dalje. U posljednici Duhu Svom pjevamo: Umornima odmore, u vrućini lahore! Poslanica Hebrejima kaže da se Krist dao razapeti u Duhu Svetom. Bio je pun Duh Svetoga. Đavao ga nije uspio prevariti da odbaci križ. Sjećamo se da je to činio intenzivno kada je Krist boravio u pustinji. Nudio mu je da pretvori kamen u kruh i ne trpi glad. Nudio mu je da skoči s Hrama i tako poništi svoje skromno podrijetlo i svoju skromnu pojavu. Naime, kada bi napravio čudo skoka s Hrama, a anđeli bi ga lagano spustili na zemlju, svi bi mu se divili i postao bi moćan u ljudskim očima. Također mu je nudio vlast i moć nad cijelim svijetom. Mogao bi raditi što hoće i koliko hoće i sve bi moralo biti po njegovom. Krist je sve to odbio i prihvatio svoj križni život. U križu je odmor. U križu je smjernost. Sloboda. Pa čak i radost. Ona radost koja izbija iz života koji se živi u istinskoj dimenziji.
Nakon izlaska iz pustinje i svladavanja đavolskih napasti evanđelist Luka bilježi da je Krist nastupio u snazi Duha Svetoga. Bio je neumoran. Obilazio je gradove i sela, liječio nemoćnike i naviještao Radosnu vijest. Nakon križa i uskrsnuća svojim je učenicima dao Duha Svetoga: Primite Duha Svetoga!, i poslao ih po cijelom svijetu. I oni su bili neumorni. I oni su se odmarali na križu, u križu. Duh Sveti je u njima svladavao otpor prema križu. To isto čini i u svim krštenicima. U nama. U križu je odmor. U križu je spas. U križu je mir. Duboka radost. Život.
Onima koji ne vjeruju sve je ovo ludost i skandal. Onima koji povjeruju – križ Kristov postaje mudrost i snaga. Nekim vidiocima Majka Marija je rekla da je razumjela od početka da će njezin Sin biti raspet. I nije se tomu opirala. Srce joj se kidalo, ali ju je Duh Sveti tješio i jačao. Majko Marijo, isprosi nam silu Duh Svetoga!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Jussara Romão on Unsplash
