Znamo da se većina utopističkih romana bavi temom idealnog ljudskog društva. Sve je počelo sa Sv. Tomom Moreom i njegovom Utopijom. Nedavno je na hrvatski jezik preveden romana hrvatsko-austrijskog političara i filozofa Lazara Hellenbacha, pod naslovom Otok Mellona. Na tom su se otoku našli preživjeli Europljani i pokušaju stvoriti savršeno društvo u kojem neće biti prisile nego će svi zajedno slobodno živjeti u dobro-voljnom zajedništvu. Utopija.
Sjajno je temu zajedništva obradio papa Benedikt u knjizi Gledati Probodenoga, u poglavlju: Euharistija – zajedništvo – poslanje. Počeo je od grčke riječi koinonia koja se nalazi u Djelima apostolskim. Učenici su bili postojani u nauku apostolskom, zajedništvu (koinonia), lomljenju kruha i molitvama. Istražio je koja hebrejska riječ stoji ispod te grčke koinonina. Riječ je chaburah. Označava društvo, zadrugu, pa i obiteljsku zajednicu. Sv. Petar je imao chaburach, ribarsku zadrugu. I farizeji su bili neka vrst chaburah, a kasnije i rabini. U hebrejskom se chaburah nikada ne koristi za označavanje zajedništva između Boga i čovjeka. Transcendencija Stvoritelja ostaje nepremostiva.
Stari Grci, naročito Platon, upravo riječ koinonia koriste za označavanje zajedništva između bogova i ljudi. Po žrtvama koje ljudi prinose božanstvima stvara se jedinstvo između jednih i drugih. Zajedništvo između ljudi ne ulazi u to strujanje. Platon je rekao da žrtve služe za liječenje ljubavi. Nejasno je na koju ljubav misli, ali papa Benedikt uzima taj izraz da bi osvijetlio duboko značenje Kristove žrtve na Križu.
U ustima kršćana koinonia zadobiva križno značenje. Proteže se među ljudima i dolazi od Boga i vodi k Bogu. To se potpuno ostvarilo u Kristovu utjelovljenju i njegovoj Pashi. U Kristu su ujedinjene dvije naravi, božanska i ljudska. Po njegovoj žrtvi na križu razbija se pregrada koja ljude dijeli od Boga i koja ih međusobno razdvaja. Tako se ostvaruje puno zajedništvo. Izlijeva se zdrava ljubav. Slobodna i moćna. Ta ljubav ne visi u zraku. Ona se uprisutnjuje u nauku apostolskom – istini (Nema slobode bez istine!), lomljenju kruha, tj. Euharistiji i molitvama. U Crkvi. U Petrovoj ribarskoj zadruzi. Nije na nekom dalekom otoku niti na još neotkrivenoj zemlji. Tu je. U vjeri. U Kristu. U snazi Duha Svetoga. U Rimu. U mom selu. U mom kvartu.
Naš želja za savršenim zajedništvom nije utopija. U ovom razmrvljenom svijetu, svijetu pomućenih jezika, postoji zajednica koju je podigao Duh Sveti na blagdan Pedesetnice. U nju svatko slobodno može ući. Može, po vjeri i krštenju, primiti Duha Svetoga i slaviti Euharistiju, zajedno i osobno moliti nebeskog Oca i živjeti u bratskom zajedništvu koje je predokus onog nebeskog kada će Bog biti sve u svima. Nije utopija!
Bazilije M.
Photo by Fabian Quintero on Unsplash
