Ja sam svjetlost svijeta! Ja sam kruh života! Ja sam put! Ja sam istina! Ja sam život! Tako je Krist govorio za sebe. Isto je mogao reći: Ja sam voda! Iz njegove će utrobe potoci žive vode. Ja dajem vodu koja struji u život vječni. Tko pije te vode, neće ožednjeti nikada. Doista, iz njegovog probodenog boka je provrela voda i krv. Mogao je i reći: Ja sam vatra! Oganj dođoh baciti na zemlju. On krsti Duhom Svetim i ognjem.
Stari su stoici govorili da je čovjek načinjen od vatre. Čujmo što o tome piše papa Benedikt u knjizi Gledati Probodenoga: Stoa, koja čovjeka zamišlja kao mikrokozmos u točnoj podudarnosti s makrokozmosom, odbacuje platonističku predodžbu: sav je kozmos oblikovala iskonska vatra, koja je bez oblika, ali se uvijek preobražava u ono što iz sebe proizvodi. Isto tako ljudsko tijelo oblikuje i oživljava iskra ove iskonske božanske vatre koja prožima tijelo. Ova se oživljavajuća snaga (pneuma pirodes) preobražava tijekom životnih funkcija koje su sve određene za očuvane živog bića, u sluh, vid, misao, predodžbu: uvijek se radi o istome, a ipak ono djeluje u različitosti koja je neka vrsta ljestvice unutarnjosti. Vatra koja održava kozmos ove se „logos“, njegova iskra u nama s pravom se zove „logos u nama“. Polazeći od takvih predodžaba, nije teško vidjeti kakve su mogućnosti ovdje otvaraju u razumijevanju Kristova otajstva. Stoa je ovo središte kozmosa izjednačila sa suncem, koje zbog toga nosi ime „srce kozmosa“. U skladu s tim, iskra iskonske vatre u čovjeku ima svoje sjedište u srcu, u organu kojeg se po čitavu organizmu širi životna toplina. Srce je sunce tijela, logos u nama. I obrnuto, srce je logos svijeta.
Iz gore je rečenog Origen govorio o Kristu koji je Logos. On je središte svih nas, – a da mi to i ne primjećujemo – jer središte čovjeka je srce, a u srcu je „hegemonikon“, vodeća snaga svega, koja je Logos. Riječ „srce“, koji nadilazi pojam uma, sada označava dublji sloj egzistencije u kojem se ostvaruje neposredni dodir s božanskim. Paskal se izrazio: „Bog osjeća srce, ne razum. Srce ima svoje razloge koje razum ne zna. Vatra! Vatra!“
Iz Srca Isusova izbija oganj. Znamo da su slike Srca Isusova tako napravljene da se vidi plamen koji bukti. Taj plamen je ljubav. Ona je središte svijeta. Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo. Promatramo Raspetoga kojem je probodeno srce. Promatramo Uskrsnuloga kojem je probodeno srce. Vatra! Vatra! Toma je dodirnuo to probodeno srce i povjerovao. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju. Vjera je dodir milosti. Dodir vatre Kristove ljubavi.
Poznata je ona košulja Sv. Franje Ksaverskog koja je progorjela u razini srca. A naš je misionar Ante Gabrić ponavljao: Gori i izgori! Vatra! Vatra!
Bazilije M.
Photo by Marko Horvat on Unsplash
