Narode moj,
kraljevstvo se umirilo, a moje su misli još budne pa ih stoga sada prenosim na papir. U trenutcima kada kraljevstvom vlada mir ne vidim krunu na svojoj glavi, nego lica ljudi kojima sam povjerena – lica umornih, zabrinutih, napaćenih, ali i onih koji se još uvijek nadaju. U toj nadi pronalazim snagu za nastavak.
Nisam vladarica koja stoji iznad vas. Žena sam koja hodi među vama i vašim sudbinama, koja čuje vaše tihe molitve i vapaje, kao i neizgovorene boli. Ne gledam vas kako patite – nego patimo skupa, kao jedan narod.
Zato govorim ovo iskrena srca: svaki dan koji provodim na ovom prijestolju, osjećam težinu odgovornosti koja nadilazi ljudske snage. Narod nikad ne treba ponižavati ni osuđivati, a pogotovo svoj, pa to i ne činim.
U vašim očima vidim puno više od podanika – vidim djecu Božju, ljude kojima je potrebna pravda, sigurnost i nada. Vidim majke koje štite svoju djecu, siromahe koji šute da ne bi bili teret i djecu koja odrastaju prebrzo jer život ne čeka.
Zato vam ne mogu i ne želim okrenuti leđa. Jer što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste rečenica je koja nadilazi sve granice. Pokazuje da se veličina vladara ne mjeri brojem osvojenih gradova, nego brojem spašenih života, ublaženih boli i pruženih ruku.
Narode moj, ako ikada osjetiš da je pravda spora, a nevolja preteška, ne gubi vjeru. I ja, kao i vi, nosim strahove i sumnje, ali vjerujem da tama nikada ne traje zauvijek. Kao što zora uvijek pobijedi noć, tako i pravda uvijek nadvlada zlo.
Ne dopustite da vas udaljenost i nepravda odijele jedne od drugih, jer narod koji izgubi jedinstvo gubi i sebe. Budite jedni drugima oslonac, jer nitko sam ne može nositi teret života.
Ako sam ikada pogriješila u svojoj odluci, to nije bilo iz oholosti, nego iz ljudske slabosti. Ali ako sam ikada učinila nešto dobro, to nije moja zasluga, nego milost koja me vodi.
Neka vaše ruke budu spremne pomoći, neka vaša srca ostanu širom otvorena i neka vaša vjera u dobro nikada ne oslabi. Svjesna da stupovi kraljevstva ne stoje na meni – nego na vama.
Kada napustim ovaj svijet, ne pamtite me po kruni, nego po pokušaju da vam budem služba, a ne vlast. To je jedino nasljeđe koje želim ostaviti.
Neka vaše korake ne vodi samo put kojim hodite, nego svjetlo koje u vama ostaje i kada sve drugo utihne.Vaša kraljica Jelena
Ime i prezime učenika: Jakša Veić
Razred: 2.
Mentor: Josipa Stipica, prof.
Škola: II. gimnazija – Split
Photo by Olga Shashkina on Unsplash
