Izlazeći iz hrama u Jeruzalemu Isusovi učenici zapodijevaju s njim razgovor o ljepoti i uzvišenosti hramskog zdanja. Isus im na to govori nešto posve neočekivano – sve će se to srušiti i neće ostati ni kamen na kamenu nerazvaljen. Kasnije im priča o svemu što ih čeka, o nevoljama, progonima i smrti koju će zbog njega podnijeti.
U raznim trenucima ljudske povijesti čovjek je bio svjedokom teških nevolja i velike patnje. I danas je često tako, a tako će biti i ubuduće. Što nam je kao vjernicima i Isusovim učenicima činiti kad smo zbog istine progonjeni ili svjedočimo raznim užasima? Pouzdati se u Isusa, dati da nas vodi njegov Duh, ustrajati u istini i ljubavi i biti na oprezu zbog niza lažnih proroka koji se s vremenom na vrijeme pojavljuju. I koliko god dugo grozota pustoši stolovala imati na umu tko je konačni pobjednik.
