Naš sugovornik je fra Frano Doljanin, gvardijan franjevačkog samostana u Omišu.
1. Za početak, recite nam kako ste odlučili krenuti putem redovničkog poziva?
Teško je u nekoliko riječi odgovoriti na to pitanje ili jednostavno navesti jedan prijelomni događaj koji je bio presudan za takvu odluku. Rođen sam u Hrvacama kod Sinja i potječem iz katoličke obitelji u kojoj je bilo i ima nekoliko redovničko-svećeničkih zvanja. Kao dječak sam ministrirao u župnoj crkvi i prigodno sam posjećivao strica fratra. A i u mojoj župi je fratar bio župnik. Vjerujem da je i jedno i drugo pobudilo u meni želju da pokušam postati fratar. Za vrijeme školovanja u Sinju, na Visovcu, u Makarskoj i Zagrebu učvrstio sam svoj franjevački poziv. Za svećenika sam zaređen 1995. godine na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Nakon ređenja, službe sam vršio u Splitu, Sinju, Zagrebu, Bristivici i Prapatnici, a sada sam već tri godine u franjevačkom samostanu u Omišu.
2. Što za Vas znači franjevačka duhovnost?
Franjevačku duhovnost, tj. sv. Franju počeo sam bolje upoznavati u novicijatu na Visovcu i to upoznavanje traje do danas. Čovjek u susretu sa sv. Franjom otkriva nove mogućnosti. Sv. Franjo nije pučki svetac, nema popularnost kao sv. Ante, ali Franjo i njegova duhovnost zauzimaju sve više mjesta u povijesti, pa i danas. Kao čovjek Evanđelja, kao čovjek koji je tijelom i dušom prionuo uz Isusa Krista, do kraja radikalan u pogledima i ponašanju, Franjo strši između drugih svetaca. Rekao bih da je temeljni oblik franjevačke duhovnosti u Franjinim riječima: „Gospodin mi je dao braću.“ To je konkretan oblik duhovnosti. On je bio brat svakome stvorenju i zato mu se dive i oni koji nisu katolici. Fratri polažu tri zavjeta – siromaštva, poslušnosti i čistoće. Naime, ništa nije svetije od siromaha, poslušnost je sestra ljubavi, a čistoća je povezanost s Crkvom. Sv. Franjo bio je pravi zanesenjak u nasljedovanju Isusa Krista, što i nas potiče da svakodnevno nastojimo živjeti kao zanesenjaci jedni s drugima. Drugim riječima, Franjo je bio umjetnik ljubavi prema Crkvi i svakom stvorenju.
3. Što mi kao vjernici možemo naučiti od svetoga Franje?
Franjo je napisao Pismo vjernicima u kojemu se obraća muškarcima i ženama, oženjenima i neoženjenima. Poziva vjernike da ne ostavljaju svoje društvene obveze ni životne okvire već da nastoje pojedinačno ili u zajednicama ostvarivati njegov duh. Kada pogledamo barem neke zgode i događaje koji su vezani za sv. Franju, kao što su npr. susret sa seljakom koji ga je pratio na La Vernu, susret sa Sultanom, susret s vukom, njegovo odijevanje, odnos prema novcu, odnos prema autoritetima Crkve – papi i biskupima, poštivanje svećenika, njegovo poimanje radosti, mira i molitve, odnos prema prirodi i sl., vidimo da je sv. Franjo u mnogočemu učitelj u svakodnevnom životu. Naveo sam jedan mali popis „litanija“ sv. Franje koji i fratre i vjernike potiče na ustrajno zauzimanje radikalnijeg stava, a ne stava odustajanja ili osrednjosti.
4. Najdraži stih iz Pjesme stvorova!
Kako sam rođen u blizini rijeke Cetine, a evo i sada sam uz Cetinu, najdraži mi je od stihova koji govori o vodi. Naime, riječi stiha su vrlo kratke isadržajne, a glase: Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestrici Vodi, Ona je korisna, ponizna, draga i čista.
5. Današnji digitalni svijet izazovan je i privlačan mladima. S jedne strane povezuje i educira (imamo primjer sv. Karla Acutisa, cyber svetca koji je, kako je to lijepo rekao papa Franjo, znao upotrijebiti nove komunikacijske načine da bi širio evanđelje prenoseći i drugima vrijednosti i ljepotu), a s druge strane taj isti digitalni svijet udaljava, odvlači mlade od živih duhovnih izvora. Kako gledate na to, može li se i u digitalnom okružju osjetiti Božja blizina?
Kada je Gutenberg tiskao prvu Bibliju, to je bio početak i način da Sveto pismo stigne do velikoga broja čitatelja. Čovječanstvo napreduje daleko brže u tehnologiji nego u duhovnosti. Digitalni svijet (Internet) je „osmi kontinent“ koji ima mogućnost prevladati udaljenost i osamljenost, povezivati i surađivati, to je trg na kojem se sve događa (virtualni Areopag). Mladi, ne samo da žive u tom svijetu, nego i djeluju u njemu. Digitalni svijet ne može zamijeniti stvarne događaje, ali može upotpuniti i privući bogatijem iskustvu. Služeći se digitalnim svijetom, vjernici mogu dobiti duhovno iskustvo, informaciju, obrazloženje, tumačenje kao i poziv na susret.
6. Franjevci su u Omišu već više od tristo godina. Kad ste Vi došli u Omiš i kakva su Vaša iskustva iz suživota s vjernicima?
Za razliku od franjevaca koji su pobjegli pred Turcima i nastanili se ovdje u Omišu, ja sam došao u Omiš kada su bile naše redovite personalne promjene po samostanima i župama u ljeto 2022. godine. Kod preuzimanja službe gvardijana, uvidio sam da već postoje liste vjernika koji redovito pjevaju u zboru, čitaju u crkvi, čiste crkvu i brinu se o cvijeću. Također, ima vjernika koji pomažu uređivati okoliš i slično. Naš franjevačko-svećenički život ovdje u Omišu ne iziskuje poseban suživot s vjernicima jer samostan nije i župa pa nemamo redovita slavlja sakramenata kao što su krštenja, prve pričesti, krizme, vjenčanja i tome slično. Redovito slavimo svete mise nedjeljom i radnim danom. Vjernicima smo na raspolaganju za sakrament pomirenja tj. ispovijed gotovo u svako vrijeme. Mislim da se osjeća jedna povezanost i franjevačka jednostavnost između fratara i vjernika.
7. Srž franjevačkog života je radost. Što je Vaša najveća životna radost?
Sv. Franjo bio je radostan i veseo kao mladić i kao fratar, bio je radostan i prije i poslije obraćenja, bio je trubadur i ljudski i Božji. I dok umire, sv. Franjo izgovara radosne riječi: „Dobro mi došla, sestrice smrti.“ Radost je sastavni dio ljudskoga života i pozvani smo na radost. Zidovi samostana nisu sami po sebi sigurnost i zaštita za sreću ili radost fratra već ga osobni stav prema životu i radu čini ispunjenim ili neispunjenim radošću. Teško je definirati najveću životnu radost. Naime, granice radosti se uvijek pomiču s obzirom na životno razdoblje i iskustvo te život i rad bilo u samostanu ili u pastoralu.
8. Što nam možete reći ukratko o fra Stjepanu Vrljiću te o samostanu i crkvi Gospe Karmelske?
Fra Stjepan Vrljić rođen je u današnjim Sovićima (Hercegovina) oko 1677. godine. Prvu službu vršio je u župi Gorica (Hercegovina), a zatim je vršio razne službe u Prološkom Blatu kod Imotskog, u Omišu i Imotskom. Pred navalom Turaka doveo je fratre iz Prološkog Blata u Omiš 1715. godine. Fra Stjepan je bio dušobrižnik, propovjednik, odgojitelj, graditelj, vođa naroda, ljetopisac. Imamo sačuvanu njegovu kroniku koju je pisao i na bosančici. Prilikom dolaska fratara u Omiš, bilo im je ponuđeno da žive kod gradskih zidina, ali oni su odlučili živjeti „u pustinji“, udaljeni od grada. Prve dvije godine živjeli su u kući između istočnih gradskih vrata i groblja, a u samostan su uselili 1718. godine. Samostan je otpočetka bio središte fratara koji su do 1968. godine služili župe: Lovreć, Studenci, Runović i Podbablje. Od dolaska i početka gradnje samostana, fratri su koristili crkvicu Gospe Karmelske na Skalicama. Bratovština Gospe Kamelske darovala im je istoimenu crkvicu. Fratri su dovršili 1770. godine današnju novu crkvu. O gradnji i dogradnji ili popravcima samostana i crkve opisao sam u knjizi Povijest franjevačkog samostana i crkve na Skalicama.
9. Franjevački samostan Gospe Karmelske čuva neprocjenjivo kulturno blago. Što biste posebno izdvojili i otkrili našim učenicima?
U samostanu postoje arhiv, knjižnica i muzej. Arhivsko gradivo o samostanu i crkvi pisano je latinskim, talijanskim i hrvatskim jezikom te latinicom i bosančicom. Gradivo sadrži i crkvene i civilne dokumente. U knjižnici je jedna inkunabula (1494.), oko dvjesto knjiga iz 16. i 17. stoljeća te još oko 9.500 knjiga koje su fratri kroz povijest sakupljali i ostavljali samostanu. U muzeju, između ostalog, postoje i zavjetni darovi Gospi Karmelskoj, npr. prstenja, naušnice, lančići iz 18. i 19. stoljeća te razni drugi crkveni predmeti, a neke su predmete fratri donijeli iz Prološkog blata. Vjerujem da bi djeci bile zanimljive velike knjige iz kojih su fratri slavili pjevane svete mise kao i zavjetni darovi koje sam spomenuo.
10. Franjevci su poznati po svome djelatnom pastoralnom radu. Koje su Vaše pastoralne obveze? Jeste li zadovoljni posjećenošću svetih misa?
Pojam „pastoralnih obveza“ redovito se veže uz župu. Naš pastoralni rad uglavnom se odnosi na slavlja svetih misa, ispovijedanje i pobožnosti. Na raspolaganju smo susjednim župnicima kad im je potrebna pomoć ili zamjena. Vjernici na području grada Omiša imaju „luksuz“ po broju crkava i svetih misa. Vjernici mogu birati u kojoj će crkvi biti na svetoj misi. Isto tako, vjernici imaju svoje običaje i tradiciju kojih se pridržavaju. Broj vjernika u našoj crkvi na nedjeljnim misama, kao i radnog dana, proporcionalan je veličini crkve.
11. U mjesecu kolovozu Vaš samostan je nezaobilazno središte kulturnih zbivanja u gradu Omišu, posebice muziciranja. Tada se ondje održava Međunarodni festival klasične komorne glazbe Ostinato. Dolaze mladi, nadareni glazbenici iz cijeloga svijeta. Franjevačka sakralnost cijelom tom događaju daje dodatnu snagu i uzvišeniji smisao. Kakvi su Vaši dojmovi, možete li podijeliti neke svoje impresije i doživljaje?
Prve orgulje u našoj crkvi postavljene su 1792. godine. U to vrijeme, većinu svoga života u Omišu proveo je naš fra Jeronim Filipušić, iza kojega su ostala neka njegova djela. Istraživanjem o njegovu životu i radu bavi se i profesorica Ana Bubalo. Inače, kroz povijest, fratri su uvijek imenovali orguljaša za sviranje u samostanu i crkvi. Prirodno je da se liturgijska ili klasična glazba čuje u samostanu ili crkvi. Kao što ste spomenuli, u našem franjevačkom klaustru već duži niz godina održavaju se ljetna kulturna događanja zato što takav ambijent ima svoju „dušu“. „Pozornica“ je na otvorenom, a ipak okružena zidinama samostana i to posjetiteljima daje ugođaj smirenosti. Izvođači iz različitih krajeva svijeta oduševljeni su prostorom i sveukupnim ambijentom.
12. U samostanu se provode i brojne pučke pobožnosti među kojima je istaknuta pobožnost trinaest utoraka svetog Ante. Koje pobožnosti još možete navesti?
U crkvi se, uz redovita misna slavlja, uglavnom obavljaju marijanske i franjevačke pobožnosti sukladno oltarima ili špiljama koji se nalaze u crkvi: Gospa Karmelska, Gospa Lurdska, Gospa Fatimska, sv. Ante, sv. Franjo, sv. Leopold Mandić. Uz navedene, postoje i pobožnosti prvog petka i križnog puta, te svibanjska i listopadska pobožnost. Svakako, jedna od poznatijih pobožnosti u našoj crkvi jest pobožnost trinaest utoraka sv. Anti i proslava sv. Ante. Važno je napomenuti da nema pobožnosti bez liturgijskoga slavlja kojemu je pobožnost usmjerena. Pobožnosti mogu biti prije ili poslije svete mise. Spomenut ću i ovo, postoji i tzv. „osobna pobožnost“. Naime, kad vjernici iz okolnih župa dođu u Dom zdravlja, koji je uz samostan, rado svrate u crkvu i pomole se za sebe i svoje te upale svijeću najčešće u čast sv. Ante Padovanskog.
13. Posebnu pozornost oka i srca privlači i vaš samostanski vrt, pomno osmišljen, u more zagledan, poetski inspirativan. Koje asocijacije u Vama budi?
Vrt je sastavni dio gotovo svakog samostana i on ima svoju simboliku, praktičnost i ljepotu. Do Drugoga svjetskog rata samostanski vrt bio je puno veći. Vrt ima svoju povijest koja je sada okružena kamenim zidovima. Svaka biljka i stablo krije u sebi život koji treba njegovati i čuvati. Samostan je okružen vrtom i kroz vrt postoji staza koja vodi kroz loze, masline, limune, naranče, smokve i druga stabla koja daju mirnoću i podsjetnik su na ljepotu Božje prirode. Ta staza služi i za procesije koje se prigodno obavljaju u sklopu liturgijskih slavlja. Dodatnu ljepotu svakako pruža i pogled na more.
14. Što nam možete reći o Franjevačkom svjetovnom redu koji je dio franjevačke obitelji?
U Crkvi postoje duhovne obitelji s različitim nadahnućima. Jedna od tih obitelji je i Franjevački svjetovni red (OFS) koji priznaje za svoga nadahnitelja sv. Franju Asiškog. Ovaj red ima svoje Pravilo, Konstitucije, Obrednik i Statut koji su potvrđeni od Crkve. Franjevački svjetovni red djeluje na različitim razinama kao što su mjesna, područna, nacionalna i međunarodna. Dakle, članovi OFS-a ujedinjuju se u crkvene zajednice koje se zovu bratstva. Tko želi postati član OFS-a, prolazi kroz vrijeme uvođenja i formacije, te primanja i zavjetovanja ili obećanja evanđeoskog života. Svjetovni franjevci i franjevke pozvani su davati vlastiti doprinos kao kvasac u sredini u kojoj žive po svjedočenju evanđeoskog života. To znači da njihov život treba biti živo svjedočanstvo u Crkvi i društvu, tako što će npr. aktivnije služiti u crkvi ili djelovati na području ekologije, karitasa, mira i sl., po uzoru na sv. Franju. Mjesno bratstvo Gospe Karmelske u Omišu osnovao je 1889. godine gvardijan fra Frano Ravlić i do sada je imalo oko 230 članova, među kojima su bila i tri svećenika s ovoga omiškoga područja. Ovo mjesno bratstvo pripada Splitsko-dubrovačkom područnom bratstvu koje je jedno od pet područnih bratstva u Hrvatskoj. Danas mjesno bratstvo broji blizu 40 članova, a ja sam njihov duhovni asistent. Redovito imamo mjesečne susrete na kojima upoznajemo život sv. Franje i iz njega učimo, dogovaramo i stvaramo planove i aktivnosti za nadolazeće razdoblje.
15. U nakladi Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja objavljena je Vaša knjiga Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja 1735.-2023. Životopisi i službe. Je li bilo teško prikupljati podatke, istraživati arhive, listati i proučavati brojne monografije, knjige i publikacije? Koliko ste dugo radili na toj knjizi?
Naša Provincija osnovana je 1735. godine i uskoro slavi 300 godina postojanja. Podatke o fratrima počeo sam prikupljati 2014. godine. Tim povodom trebao sam istražiti naše samostanske arhive, a osobito provincijski arhiv u Splitu, te biskupijske arhive posebno u Splitu i Šibeniku. Isto tako, trudio sam se pronaći što više objavljenih publikacija o fratrima. Sve to radio sam u slobodno vrijeme, kao hobi, jer sam u to vrijeme vršio i druge službe. Teško je bilo čitati rukopise, pronalaziti sve datume i službe. Ipak, uživao sam u tome istraživanju jer ono što se radi s ljubavlju nikad nije teško. Konačno, nakon deset godina rada, objavio sam knjigu i predstavio je ovdje u Omišu.
16. Isto tako napisali ste veoma značajnu i vrijednu knjigu Povijest franjevačkog samostana i crkve na Skalicama u Omišu, što je za svaku pohvalu i čestitam Vam na tome. Time ste postavili temelje i za buduća istraživanja povijesnih događaja vezanih uz dolazak franjevaca u Omiš. Imate li još toga u planu?
Hvala na čestitkama. Kako sam uređivao samostanski arhiv istovremeno sam bilježio i podatke na koje sam nailazio u arhivskim spisima. Uvidjevši da ima dovoljno materijala za objavljivanje, potrudio sam se onda još malo doraditi i pripremiti za tisak. Cilj mi je bio iznijeti neke podatke koji su do sada bili nedostupni javnosti, a tiču se osobito samostana, crkve i fratara. O pojedinim temama iz knjige zasigurno bi se mogla napisati još pokoja knjiga. Za sada postoje neki planovi za tiskanje, ali vidjet ćemo.
17. Kako mladi danas mogu živjeti i nasljedovati uzoritost svetoga Franje u svom životu?
Franjo je kao mladić volio druženje, pjesmu i veselje. Volio je život. Želio je biti sretan i slobodan. Imao je svoje snove i maštanja o životu, onako kako to ima svako mlado biće. Ipak, to ga nije ispunjalo. Tražio se nekoliko godina. I doživio je duhovnu promjenu – duhovnu revoluciju. Mladi ljudi, poput sv. Franje, imaju svoje snove i maštanja o „junaštvu“ i postizanju slave na različitim poljima. Međutim, većina to ne ostvari i bude razočarana. Kako bi ostvario svoje snove, sv. Franjo sprijateljio se s Bogom i bio ustrajan u ostvarenju svoga cilja. Usprkos mnogim preprekama, pokazao je kako je moguće ostvariti mladenačke snove, sreću i slobodu na ispravan način. Dakle, prvi uvjet je izbor Isusa Krista za suputnika.
18. I na kraju, koju biste kršćansku misao izdvojili kao Vaš životni moto, kao poruku i poticaj učenicima OŠ „Josip Pupačić“ u realizaciji projekta Fratri u Omišu?
Sv. Franjo poticao je braću riječima: „Braćo, počnimo ispočetka jer do sada gotovo ništa nismo učinili.“ Tim vrlo jednostavnim riječima sv. Franje, potakao bih učenike OŠ „Josip Pupačić“ u nastojanju da im svaki novi dan u školi bude kao prvi dan, dan radosti. Neka uvijek budu ustrajni u svojim ciljevima, da svojim životom budu primjer drugima kao što je i sv. Franjo primjer svima nama. Na kraju, zahvaljujem voditeljima i članovima projekta OŠ „Josip Pupačić“ što su izabrali za ovu godinu temu Fratri u Omišu jer je 2026. godina jubilarna godina sv. Franje koju je proglasio papa Lav XIV. prigodom 800. obljetnicu smrti sv. Franje.
Poštovani gvardijane, srdačno Vam zahvaljujem na ovom ugodnom i edukativnom razgovoru. Neka vam Svevišnji, svemožni Gospodin dobri udijeli hvalu i slavu i čast i blagoslov svaki! Amen.
U sklopu projekta Fratri u Omišu, razgovor sa fra Franom Doljaninom vodila je Branka Mlinar, mag. catech., vjeroučiteljica u OŠ „Josip Pupačić“.
U Omišu, 14. siječnja 2026.
