Završava još jedno ljeto, vrijeme odmora, opuštanja i zabave, a počinje vrijeme obaveza, očekivanja i promjena. Kao što djeca imaju svoje predodžbe i očekivanja od nove školske godine, isto tako i roditelji imaju svoje planove kako pomoći svojoj djeci da početak nove školske godine bude uspješan i sa što manje stresa.
Sve je dobro dok se stvarnost uklapa u planove. Problemi nastaju kod bilo kakvog odstupanja: bilo da je riječ o učitelju, pomoćniku u nastavi, novom razrednom odjelu ili prijatelju s kojim dijete želi biti u razredu i ucjenjuje da „neće ići u školu ako njegov prijatelj ili njezina prijateljica nisu s njim u razredu“. Već sam više puta govorila kako su današnji roditelji previše zaštitnički usmjereni na svoju djecu i nisu svjesni koliku im štetu čine. Djeca ne mogu živjeti pod staklenim zvonom i pripremati se za život jer kad izađu iz roditeljskog gnijezda u stvarni život, neće biti spremni niti za prilagodbe niti za ono što se od njih očekuje. U posljednje vrijeme, baš zbog toga, fakulteti znaju zamoliti brucoše da na upis na fakultet dođu bez roditelja.
Djeca moraju tijekom odrastanja doživljavati uspjehe i neuspjehe, razočaranja i veselja, dobre i loše međuljudske odnose kako bi zahvaljujući baš tim i takvim iskustvima gradili svoje stavove i postupanja u budućem životu. Neuroendokrinolog, stručnjak za razvoj dječjeg mozga i autor NTC sustava učenja, dr. Rajović podsjeća nas koliko je tjelesno iskustvo važno i kaže: „Djeca trebaju skakati, padati i pomučiti se – jer tako uče. Vodite dijete u šumu, u park, na livadu, neka padne 500 puta. Svaki put kada pada, dijete nauči pružiti ruku, rame, lakat. Ako to ne nauči s dvije godine, kad će?“, govori dr. Rajović, podsjećajući nas koliko je tjelesno iskustvo ključno za razvoj.
S druge pak strane, škole su krenule s uvođenjem ograničenog korištenja mobitela, šminkanja i neprimjerenog oblačenja i doživjele osudu medija i pojedinih roditelja jer djeca će doživjeti stres od zabrana!? Hoće li djeca doživjeti stres od neprimjerenih sadržaja na mobitelu ili od oštećivanja mlade kože neprimjerenim utjecajem šminke? Roditelji se sve češće ne usude ništa zabraniti djeci, ali netko onda mora postaviti granice, jer su granice neophodne za pravilan razvoj svakog djeteta. To onda preostaje odgojno-obrazovnim ustanovama, koje su uz roditelje, najvažniji čimbenici u odgoju djece. Granice u odgoju su važne kako bi dijete znalo što se od njega očekuje te što će se dogoditi u određenim situacijama ako se toga (ne)pridržava.
To djetetu daje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, a ti su mu osjećaji neophodni kako bi moglo biti slobodno. S druge strane dijete se uči kontroli emocija i frustracije kada se suoči s ograničenjem.
Marija Klasiček, autorica i mentorica na polju odnosa i osobnog razvoja kaže: „Voli svoje dijete dovoljno da mu kažeš NE.
Roditeljstvo nije natjecanje u tome tko će djetetu više dopustiti.
Ponekad je najveći izraz ljubavi biti upravo ona dosadna, stroga i „grozna“ osoba koja će reći: Ne. Ne možeš. Preopasno je.“
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
Photo by Barry Zhou on Unsplash
