Stil roditeljstva je način na koji roditelji odgajaju svoju djecu – to uključuje njihovo ponašanje, komunikaciju i očekivanja. Svatko od nas ima drugačiji stil roditeljstva i ne postoji jedinstveni pristup za svakoga. Međutim, ovisno o osobnosti djeteta i roditelja, neki su stilovi roditeljstva prikladniji od drugih.
Među najpoznatijim podjelama roditeljskih stilova je podjela prema psihologinji Diani Baumrind, koja je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća provela istraživanje temeljeno na dubinskom promatranju roditelja i njihove djece. Zaključila je kako se vrste roditeljstva temelje na kombinaciji emocionalne topline i nadzora (discipline).
Baumrind je stilove roditeljstva podijelila na 4 osnovna odgojna stila:
- Autoritativni (demokratski) roditelji: pružaju puno ljubavi, podrške i topline, a postavljaju jasne granice i očekivanja. Djeca koju roditelji odgajaju na takav način su samopouzdana, kreativna i odgovorna.
- Autoritarni (strogi) roditelji: karakterizira ih visoka kontrola i hladnoća. Pravila odgoja su im kruta, traži se poslušnost, a često kažnjavaju. Djeca takvih roditelja kad odrastu mogu postati povučena i bojažljiva.
- Permisivni (popustljivi) roditelji: zrače s puno topline, ali malo ili nimalo nadzora. Takvi roditelji su više prijatelji nego autoritet svojoj djeci, izbjegavaju sukobe i ne postavljaju jasna pravila. Zbog nepostojanja granica, djeca popustljivih roditelja mogu imati problema s poštivanjem autoriteta.
- Indiferentni (zanemarujući) roditelji: nedostaje im i topline i nadzora. Roditelji su emocionalno nedostupni, nezainteresirani ili prezauzeti, što negativno utječe na djetetov razvoj. Djeca su često prepuštena sama sebi zbog čega im nedostaje discipline što može dovesti do lošijih školskih rezultata, a često imaju i sklonost lošem ponašanju, uglavnom zbog nepostojanja pravila.
Suvremeni stilovi roditeljstva označavaju različite stilove prezaštitničkog roditeljstva što može usporiti razvoj djetetove samostalnosti. Stručnjaci ih dijele na:
- Helikopter roditelje: najpoznatiji tip roditelja koji stalno “lebde” iznad svoje djece. Oni pomno prate svaki djetetov pokret, miješaju se u njihove školske i društvene obaveze te pokušavaju kontrolirati svaki aspekt djetetova života kako bi osigurali uspjeh i spriječili neuspjeh.
- Roditelji kosilice: idu korak dalje od “helikoptera”. Dok helikopteri samo nadziru, roditelji kosilice aktivno uklanjaju sve prepreke s djetetova puta prije nego što dijete uopće naiđe na njih. Oni rješavaju probleme umjesto djeteta (npr. pišu zadaće, zovu profesore zbog loših ocjena,…) kako dijete nikada ne bi osjetilo nelagodu ili poraz.
- Dron roditelji: moderna, tehnološki “naprednija” varijanta helikopter roditelja. Naziv se koristi za roditelje koji koriste digitalne alate za neprestani nadzor djeteta (GPS praćenje, kontrola poruka i društvenih mreža). To je tiša, ali sveprisutna razina kontrole koja djetetu ostavlja vrlo malo privatnosti i prostora za samostalno donošenje odluka.
Zajednička posljedica ovih stilova je često manjak samopouzdanja kod djece, tjeskoba i nesposobnost rješavanja problema u odrasloj dobi jer se nikada nisu imali priliku sami suočiti s izazovima.
Istraživanje koje je provela Amanda Richardson iz Škole medicinskih i zdravstvenih znanosti na Sveučilištu Edith Cowan pokazalo je kako su roditelji koji dopuštaju svojoj djeci da se samostalno igraju i istražuju, u manjem stresu od roditelja koji neprestano trepere nad svojom djecom. Roditeljima je savjetovala da djecu, ako oni ne traže pomoć, ostave na miru i puste da sami rješavaju svoje probleme. Naglasila je kako takav pristup pridonosi i uspostavi bolje komunikacije između roditelja i djece.
Kao što sam već rekla, ne postoji idealan način odgoja, već ovisi o osobnostima (i raspoloženjima), ali i situacijama s kojima se susreću djeca i roditelji. Stoga, ako u odgoju djece stavljajmo naglasak na ljubav i dosljednost, a ne na savršenstvo, najmanja je vjerojatnost da ćemo pogriješiti.
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
