Svjetski i Europski tjedan novca obilježava se obično u trećem tjednu mjeseca ožujka s ciljem podizanja financijske pismenosti među građanima, s naglaskom na djecu i mlade. Obilježavanjem se želi pomoći mladima da postanu odgovorni i vješti financijski obrazovani građani.
Kada je pravo vrijeme za poučavanje mladih o ispravnom upravljanju novcem? Tek kada postanu radno sposobni ili ranije?
Financijska pismenost je ključna kombinacija znanja, vještina i stavova za donošenje ispravnih odluka o upravljanju osobnim ili poslovnim financijama. Financijska pismenost je potrebna kako bismo mogli lakše donositi utemeljene odluke o financijskim proizvodima i uslugama te izrađivati osobne ili obiteljske proračune u skladu sa svojim potrebama.
Da bi mladi ljudi kao odrasli građani mogli upravljati novcem, a ne novac njima, trebaju naučiti razlikovati potrebe od želja, a potom i umjeti izraditi kvalitetan osobni proračun.
Potrebe i želje imaju različito značenje, iako se u svakodnevnom govoru često koriste kao istoznačnice. Potreba je sve ono što nam je nužno za postojanje i vlastitu dobrobit. Želja je nešto što bismo voljeli imati, ali bez toga se može živjeti. Okruženi marketinški porukama često želje zamjenjujemo s potrebama, misleći da će nas zadovoljenje želja dovesti do zadovoljstva i veće kvalitete života. Razlikovanje potreba od želja zna biti zahtjevno, ali je neophodno.
Osobni proračun čine svi prihodi i rashodi (troškovi). Kada se troši više no što se ima, financijska budućnost postaje nesigurna. Manjak novca morat će se nadoknaditi zaduživanjem kod prijatelja ili financijskih institucija, što često donosi dodatne troškove. Džeparac je iznos novca koji roditelji daju djeci – tjedno ili mjesečno – kako bi mogli podmiriti svoje osobne troškove. To je ujedno i početna lekcija iz financijske pismenosti ili upravljanja novcem.
Vrlo je važno naučiti ispravno upravljati svojim novcem, prvo džeparcem, a u budućnosti plaćom kako mladi ne bi trošili više novca nego što imaju, zbog čega bi mogli upasti u novčane probleme.
Već u obitelji djeca trebaju naučiti kako je odgovorna potrošnja trošenje onoliko novaca koliko imaju. Vrijeme potrošeno ispred televizora ne mogu potrošiti na učenje i obrnuto. Što trebaju učenici: dobiti dobru ocjenu u školi ili pogledati film? Što god odlučili, odgovornost je na njima. Tako je i s novcem. Novac je, kao i vrijeme, ograničen i nikada njime neće moći kupiti sve što žele, a to ne bi ni bilo dobro. Svakog dana svi mi donosimo odluke o novcu a da toga možda nismo svjesni. Zato je nužno djecu poučiti da uvijek prije kupnje postave sebi jednostavno pitanje: trebam li nešto ili ja to samo želim? Hoću li kupiti nove tenisice ili novo računalo? Što trebam: novi model tenisica iako su i stare još dobre ili računalo? Djeci treba osvijestiti kako pametno upravljanje novcem znači donositi odluke: dobiti sada manje (nove tenisice) ili štedjeti kako bi kasnije dobili više (novo računalo), ovisi samo o njima.
Općenito, postoje dvije vrste troškova: nužnikojima se zadovoljavaju osnovne životne potrebe (stanovanje, hrana, odjeća, obuća i obrazovanje) i oni koji nisu nužni, a kojima se zadovoljavaju želje (markirana odjeća ili rođendanski pokloni). Kažu da je veliki Sokrat svako jutro odlazio na tržnicu, ali nikada ne bi ništa kupio. Kad su ga pitali za razlog mirno je odgovorio: „Na tržnici se svako jutro iznova uvjerim koliko je stvari koje neću nikada trebati u životu.“
Bez osnovnih financijskih znanja, ispravnih financijskih stavova i ponašanja mladi će se teško moći suočiti sa svijetom u kojem je trošenje naglašenije od štednje i ulaganja. I u Bibliji je rečeno: “Pazite da vašim životom ne upravlja ljubav prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate.“ (Hebrejima, 13,5)
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
Literatura: M. Relašić, A. Nikšić, A. Skledar Matijević, M. Vehovec (2022), Novac i ja, Zagreb, Štedopis
Photo by Bermix Studio on Unsplash
