Ljeto je vrijeme kada bake i djedovi češće „uskaču“ kao ispomoć roditeljima u čuvanju voljenih potomaka. Ja sam odrastala uz svoju nonu (baku) jer sam ostala bez roditelja. Baka mi je bila sve i zahvalna sam joj na svemu što jesam i što sam postigla u životu. Naša djeca su odrastala bez djeda i bake i često smo svjedočili kako su lako prihvaćali djeda ili baku svojih prijatelja, s njima bi se družili, razgovarali, sjedili im u krilu… Bilo je očito koliko im nedostaju njihov djed i njihova baka. Mnoge današnje mlade obitelji žive potpuno drugačijim životima nego što su živjeli njihovi roditelji. Rijetka su višegeneracijska domaćinstava u kojima su bake i djedovi stalno prisutni u odgoju svojih unuka, zbog čega su ponekad djelomično predstavljali i primarne skrbnike. Uz to je produljen radni vijek, pa bake i djedovi ne miruju, ali uz svoje obaveze rado nađu vrijeme za unuke.
Uloga baka i djedova u životu djece često se podcjenjuje i na nju se gleda samo kao pomoć u čuvanju. Međutim, prema riječima prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander kliničko iskustvo i suvremena istraživanja pokazuju kako je njihov utjecaj puno dublji. Bake i djedovi mogu biti snažan zaštitni čimbenik za emocionalni razvoj djece, osobito u današnjem ubrzanom i često stresnom okruženju.
Za razliku od roditelja, koji su svakodnevno opterećeni brojnim odgovornostima i odlukama, bake i djedovi ulaze u odnos s djetetom s više vremena i manje pritiska. Upravo zato češće mogu biti usmjereni na odnos – na slušanje, zajedničko vrijeme i emocionalnu dostupnost. Djeca to jasno osjećaju i na to vrlo dobro reagiraju. Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju blizak i stabilan odnos s bakama i djedovima imaju manje simptoma anksioznosti i depresivnosti, bolje se nose sa stresom i razvijaju sigurniji osjećaj pripadnosti. Dugoročno, ti se učinci prenose i u adolescenciju i odraslu dob.
Kao baka, potvrđujem kako je taj odnos poseban. Kada sam s unukom, jasno osjećam kako se javlja osjećaj zadovoljstva, sreće i povezanosti. Za djecu, bake i djedovi često predstavljaju važan izvor stabilnosti. Uz njih dobivaju vrijeme koje nije opterećeno obvezama, pažnju koja nije podijeljena i odnos u kojem mogu biti prihvaćeni i kada pogriješe. Kroz takva iskustva, smatra Buljan Flander, djeca razvijaju osjećaj sigurnosti, što dugoročno utječe na njihovo mentalno zdravlje. Zato bake i djedovi nisu sporedna uloga u razvoju djeteta. Oni su važan dio njegove emocionalne mreže. Njihova prisutnost ne zamjenjuje roditelje, ali može značajno obogatiti razvoj i u nekim situacijama biti ključna podrška.
Nepoznati autor rekao je da Bog možda ne može uvijek biti svugdje i riješiti sve dječje probleme i uslišati molitve pa je zato stvorio bake i djedove. O ovom citatu se može raspravljati, ali svi se možemo složiti u jednom – život bez baki i djedova je nepotpun.
Na kraju, djeci nisu potrebni savršeni bake i djedovi. Dovoljno je da budu prisutni, zainteresirani i emocionalno dostupni. Upravo takvi odnosi dugoročno doprinose stabilnosti, otpornosti i zdravom razvoju djece. Stoga danas, na dan sv. Joakima i Ane, Isusovih djeda i bake i zaštitnike ostalih djedova i baka posvetimo vrijeme svojim djedovima i bakama i zahvalimo im što postoje i što su dio našeg života.
Nikolina Vugdelija, prof.
Photo by Filip Rankovic Grobgaard on Unsplash
