Izazovi i zahtjevi biblijskog učenja su raznoliki. S jedne strane, proizlaze iz posebne naravi biblijskih spisa kao Božje riječi u koju se vjeruje i kao književnog svjedočanstva. S druge strane, oni proizlaze iz konteksta u kojima se čitatelji danas nalaze (ključna riječ je postmodernizam!), kao i iz utjecaja, predznanja i preduvjeta koji su karakteristični za same čitatelje. Treće, biblijsko učenje mora razraditi kako oba “svijeta” mogu ući u dijalog jedan s drugim na takav način da taj susret postane poučan za čitatelje.
Biblijsko učenje kao doprinos općem obrazovanju
Utjecaj biblijskih svjetonazora na cjelokupnu našu kulturu teško je procijeniti: ne samo na naš jezik, već i na velik broj djela likovne umjetnosti, arhitekture i književnosti, pa i glazba nosi više ili manje jasne tragove biblijske tradicije. Da bi se moglo razumjeti njihovo značenje, potrebno je vratiti se njihovim biblijskim izvorima.
Unatoč sve manjem utjecaju Crkve, Biblija još uvijek igra značajnu ulogu u sporu oko vrijednosti i normi u našem društvu. U raspravama o očuvanju stvorenog, o pravdi, eutanaziji, zaštiti života, zaštiti obitelji, očuvanju mira itd. uvijek se iznova čuje glas biblijske tradicije. Etički diskursi žive (ne samo) od snage biblijskog mišljenja. Ako si škola postavlja zadatak, u smislu općeg obrazovanja, objasniti manifestacije naše kulture, onda Biblija treba biti tema školske nastave.
Biblijsko učenje kao pomoć u pronalaženju identiteta
Dugoročno, velika pitanja “Tko sam ja?” ili “Što je smisao mog života?” ne mogu se potisnuti.
Osobito raskrižja u vlastitom životu, na kojima vrhunac sreće i uspjeha ili iskustva neuspjeha, gubitka i smrti vode u najdublji ponor, omogućuju iznenada pojavljivanje ovih temeljnih pitanja.
Biblija nudi sugovornika koji će vam pomoći postaviti ta pitanja i odgovoriti na njih. Biblija nas vodi da prihvatimo intelektualnu provokaciju svojstvenu egzistencijalnim pitanjima i pronađemo izraz za strahove i nade povezane s njima.
Na taj način biblijsko učenje može pružiti važnu uslugu za pronalaženje identiteta.
Značajka je biblijskog učenja da djeci i mladima može dati iskustvo da se u traženju vlastitog identiteta ne moraju oslanjati samo na svoj trud i djelovanje, nego su uvijek ohrabreni Bogom koji voli. Možda Biblija može pomoći djeci i mladima da povjeruju kako ljudski život ima konačni smisao i steknu hrabrost da žive ovaj život.
Koncept elementarizacije kao teorijski pristup prikladan je za planiranje i provedbu biblijskih procesa poučavanja i učenja.
Teorija elementarizacije počiva na četiri temeljne dimenzije
S jedne strane, postavlja pitanje o elementarnim strukturama i elementarnim istinama biblijskog teksta, a s druge strane postavlja pitanje o elementarnim iskustvima i elementarnim razvojnim uvjetima ili pristupima s obzirom na učenike. Dodjeljivanje prve dvije dimenzije činjeničnoj strani, a sljedeće dvije subjektnoj strani, ne namjerava strogo razdvajanje aspekata “tekst” i “subjekt”. Elementarne istine tiču se i teksta i osobe, a elementarna iskustva ne odnose se samo na današnju djecu i mlade, nego i na biblijski tekst. Spomenute četiri dimenzije elementarizacije ukratko su opisane u nastavku i objašnjene na primjeru prispodobe o radnicima u vinogradu (Mt 20,1-16).
Elementarne strukture
Potraga za elementarnim strukturama biblijske perikope usmjerena je na prepoznavanje konstitutivnih i karakterističnih elemenata teksta. Oni se tiču i forme i sadržaja biblijskog odlomka. Ovaj radni korak primarno se koristi povijesno-kritičkom metodom i postupcima jezične interpretacije.
Analiza teksta Mt 20,1-16 iz povijesno-kritičke perspektive pokazuje da je perikopa svojim oblikom zapravo parabola. Elementarno središte značenja je dobrota i ljubav Božja, što temeljito propituje ustaljeni odnos između učinka i nagrade. Također je značajno u ovom kontekstu da je Isus taj koji priča ovu prispodobu.
Elementarna iskustva
U daljnjem koraku identificiraju se elementarna iskustva koja su u temelju biblijskog teksta. Ova analiza nije svrha samoj sebi. Istraživanje elementarnih biblijskih iskustava treba biti poticaj djeci i mladima za otkrivanje sličnosti između tradicionalnih i vlastitih iskustava ili pak poticaj za nova iskustva koja odgovaraju biblijskim.
U prispodobi o radnicima u vinogradu, elementarno iskustvo može se identificirati kao osjećaj pravde koji je izrastao u društvenom kontekstu i narušen je kada se za isti rad ne daju jednake plaće. Djeci i mladima nisu strana slična iskustva, npr. veza između uspjeha i školskog uspjeha (izraženog u ocjenama) jedno je od njihovih osnovnih iskustava.
Elementarni uvjeti razvoja ili pristupa
Uključivanje razvojno-psiholoških spoznaja u koncept elementarizacije uzima u obzir spoznaju da razumijevanje djece i mladih ovisi o njihovoj psihosocijalnoj ili kognitivno-strukturalnoj razvijenosti. Susret s biblijskim tekstovima odvija se kao kognitivni proces asimilacije koji zahtijeva specifične standarde razumijevanja. Ukoliko oni dođu u sukob s obrascima tumačenja koji su prisutni u biblijskom tekstu, to onda stvara kognitivni sukob za učenike, što nudi priliku za stvarni napredak u učenju.
Pogledate li prispodobu u Mt 20,1-16, možete pretpostaviti da se učenici u 5. ili 6. razredu živo zanimaju za tumačenja teksta koja mogu obnoviti narušeno načelo jednakosti “jednaka plaća za jednak rad”. Iskustva nastavnika pokazuju da je praznina u pravednosti, koja je percipirana kao nedopustiva, popunjena pretpostavkom da će se radnici, koji su kasnije došli, sutradan ranije pojaviti na poslu, dok će njihovi kolege kasnije početi raditi. Pod određenim okolnostima može se čak očekivati da će učenici vidjeti Boga kao protulik “nepravednom” vlasniku vinograda. Na kraju, ali ne i manje važno, treba imati na umu da oni imaju poteškoća s tekstualnim žanrom parabole i njezinim simboličko-metaforičkim jezikom.
Elementarne istine
Koji aspekti tvrdnje o istini koju daje Biblijska poruka kao cjelina postaju opipljivi u određenoj perikopi? Iz perspektive ovog pitanja, biblijski tekst se može čitati radi otkrivanja istina koje izražavaju osnovna uvjerenja kršćanske vjere. Međutim, pitanja ne ostaju samo na strani teksta. Ona se takoreći vraćaju na stranu subjekta i nastoje ustvrditi elementarne istine koje tekst čuva kao egzistencijalne istine.
Prispodoba o radnicima u vinogradu odražava istinu o kojoj svjedoči cijeli Novi zavjet, da je s Božjom vladavinom osvanula stvarnost u kojoj su dobrota i ljubav odlučujuće mjerilo. Ova elementarna istina natječe se s uvjerenjem, potkrijepljenim širokim rasponom iskustava, da naš suživot slijedi uvjerljiva pravila, kao što su “jednaka prava za sve” ili “plaće temeljene na učinku”.
Osnovna načela
U nastavku se navode dva osnovna načela koja biblijsko učenje treba uzeti u obzir u suvremenim uvjetima.
Subjektna orijentacija
Subjektna orijentacija kao temeljna karakteristika religijske ili biblijske didaktike čini se samorazumljivim zahtjevom. Ako se shvati stvarno ozbiljno, učenici moraju stvoriti polazište za biblijsko učenje vlastitim životima i idejama. Stoga, empirijsko-razvojno-psihološke studije imaju izravnu važnost za biblijsku didaktiku. Ukoliko je fokus na procesu biblijskog učenja, subjektna orijentacija postaje konkretnija kao način uvođenja učenika u igru na takav način da mu se pripisuje teološka ili egzegetska kompetencija. Pristup tekstu se ne svodi na alternativu “pogrešno ili ispravno razumijevanje”, koja ide ruku pod ruku s ciljem da se učeniku omogući ispravno razumijevanje biblijskog teksta, koji je već u sebi utvrđen. Umjesto toga, vodeći princip mora biti uvid da se značenje teksta ne može odrediti bez pozivanja na svakodnevni kontekst primatelja.
Subjektna orijentacija kao načelo biblijskog učenja u konačnici također znači da biblijska nastava treba biti osmišljena kao služba koja pomaže učenicima da pronađu svoj identitet, te pridonosi samoizgrađivanju djece i mladih kao autonomnih subjekata. Međutim, treba se suprotstaviti ideji da se odnos između teksta i subjekta rastvara u neiscrpnu raznolikost individualnih odnosa. Teorije stupnja religijskog razvoja, poput onih koje su predstavili James W. Fowler i Fritz Oser/Paul Gmünder, pokazuju da postoje “stadiji” religijskog razvoja, što može objasniti zašto tumači biblijskih tekstova na određenom stupnju svog vjerskog razvoja dolaze do tumačenja koja su u osnovi ista. Samoizgradnja subjekta stoga ostaje vezana uz određene zakone.
Iskustvena orijentacija
Temeljna zadaća biblijske didaktike, dovesti (religijska) iskustva današnjih ljudi i prenošenje vjere u proces međusobnog, produktivnog i kritičkog istraživanja i komunikacije, ostaje važeća i u postmodernim vremenima.
Vjeronauk ne uzima u obzir samo iskustva donesena izvana, nego nudi i prostor za nova iskustva – uključujući i ona religiozna! S druge strane, pod okriljem individualizacije, kruti korelacijski model mora se rastaviti na situacijske i individualizirajuće korelacijske procese.
Navedeni pristup također se odnosi na rad s Biblijom. Biblijsko znanje ili čak poznavanje biblijskih priča sve se manje može pretpostaviti kao polazište za učenje o Bibliji u školi. Umjesto toga, iskustvo s Biblijom i (djelomično) poznavanje predstavljaju važan cilj biblijskog učenja. Vjersko obrazovanje tako poprima oblik prostora iskustva koji sadrži klice daljnjeg razvoja u onoj mjeri u kojoj iskustvo teži izražavanju i djelovanju.
Uredila: Magdalena Bašić, znanstvena i pedagoška asistentica na Katedri za religijsku pedagogiju i medijsku didaktiku na Goethe-sveučilištu u Frankfurtu na Majni
Prema: Ulrich Kropač: Biblijsko učenje, u: Georg Hilger, Stephan Leimgruber, Hans-Georg Ziebertz (ur.): Religionsdidaktik. Ein Leitfaden für Studium, Ausbildung und Beruf. Kösel & München, 2001, str. 385-395.
Photo by Josh Applegate on Unsplash
