“Danas je bioetika zaboravila da u bioetici postoji ‘bio’ i ‘etika’, a posebno smo zaboravili na etiku“, kazao je predsjednik Zaklade Jerome Lejeune Jean-Marie Le Mene
Bioetika je zaboravila na etiku – tako smatra Jean-Marie Le Mene, predsjednik Zaklade Jerome Lejeune i član Papinske akademije za život.
Le Mene je prošlog tjedna sudjelovao na Trećoj međunarodnoj konferenciji o bioetici, a u razgovoru za Pillar otkrio je svoj pogled na krizu koju danas prolazi borba za etički pristup pitanjima vezanim za život.
„Bioetika se pojavila nakon Drugog svjetskog rata iz intuicije koja je bila ispravna u to vrijeme, a čiji je cilj bio vidjeti kako se moral može primijeniti na situacije koje proizlaze iz novih tehnologija, poput atomske bombe. Ali danas je bioetika zaboravila da u bioetici postoji ‘bio’ i ‘etika’, a posebno smo zaboravili na etiku“, kazao je Le Mene.
Predsjednik Zaklade Jerome Lejeune kazao je kako je jedino pitanje koje postavljaju bioetički odbori u razvijenim zemljama: hoće li zakon dopustiti određenu proceduru ili neće? „Ali ni u jednom trenutku se zapravo ne pitamo je li to ispravno ili pogrešno. Bioetika više ne odgovara na to pitanje“, kaže Le Mene te dodaje:
„Postoje etički odbori u bolnicama koji procjenjuju je li određeni tretman, protokol ili kirurški zahvat dobar ili loš za pacijenta. To je u redu, ali na makro razini primjenjujemo zakon i jednostavno kažemo da postoji većina ljudi koji žele medicinski potpomognutu oplodnju ili eutanaziju. Zbog toga glasamo za to, a etički odbor kaže da je u redu.“
Le Mene je podsjetio da kada su 1980-ih etički odbori postali popularni, Jerome Lejeune smislio igru riječima kazavši: „éthique étatique“, što znači da etikom upravlja država, a ne savjest.
Što se tiče crkvenog pristupa bioetičkim pitanjima, Le Mene smatra da je stav Crkve vrlo jasan, ali da kršćani nerijetko „teško shvaćaju moral seksualnosti i reprodukcije, odnosno sve što je vezano uz kontracepciju, potpomognutu reprodukciju i pobačaj“.
„Kada govorite o himerama, umjetnim embrijima, svi kažu da je to užasno. Ali to nije problem. Problem leži uzvodno. Sve počinje s kontracepcijom i stavljanjem gameta na raspolaganje za eksperimentiranje i stvaranje embrija u laboratoriju. Ono što je ljudima teško razumjeti jest dosljednost. Ljudi moraju biti dosljedni. Ne možete odbaciti transhumanizam, a ne biti dosljedni u vlastitom životu“, rekao je Le Mene.
Predsjednik Zaklade Jerome Lejeune smatra da poseban problem postoji u razvijenim zemljama te da zahtijeva povećanu pastoralnu skrb:
„U drugim (manje razvijenim) zemljama reakcije nisu iste. Ali jasno možemo vidjeti da je crkveno učenje o tim pitanjima imalo velikih poteškoća s prodiranjem u zapadnu Europu. To je ogroman problem. Ali crkveno učenje je prilično jednostavno“, zaključio je Le Mene.
Tko je bio Jerome Lejeune?
Francuski genetičar Jerome Lejeune proslavio se kada je 1958., uz pomoć Raymonda Turpina i Marthe Gautier, otkrio da Downov sindrom prouzrokuje dodatni kromosom, točnije treća kopija 21. kromosoma, zbog čega se ta bolest još naziva i Trisomija 21.
Nakon toga svoj je život odlučio posvetiti potrazi za lijekom i tretmanima koji bi olakšali živote osoba s Downovim sindromom.
Njegov daljnji rad, kao i otkrića drugih sindroma povezanih s abnormalnostima na kromosomima, donijeli su mu 1969. prestižnu nagradu William Allan.
U govoru koji je tom prilikom dao, usprotivio se korištenju genetike kao temelja za prekid trudnoće, ustvrdivši kako je “stoljećima, medicina težila boriti se za život i zdravlje protiv bolesti i smrti” te kako bi promjena tog reda “u cijelosti izmijenila samu medicinu”.
Njegov govor navodno je naišao na hladan prijem, a priča dalje kaže da je svojoj supruzi potom poručio: “Danas sam izgubio Nobelovu nagradu za medicinu.”
Jérôme Lejeune kasnije je aktivno djelovao u pro-life pokretu, a 1994., tadašnji papa Ivan Pavao II. imenovao ga je prvim predsjednikom Papinske akademije za život.
Tu je funkciju obnašao samo mjesec dana, preminuvši od raka pluća.
Izvor: Bitno.net
