Razumijevanje i oblikovanje simbola
Naša svakodnevica vrvi simbolima i simboličnim radnjama: u reklamama, u glazbi, u našim domovima, u čestitkama, na krštenjima. Djeca i mladi koriste i razvijaju različite jezične, slikovne ili objektivne simbole kako bi se izrazili, oblikovali odnose, označili pripadnost ili prevladali sukobe.
Nebo, planina, voda, staza, drvo, pustinja, vjetar, svjetlo, prsten, svijeća i mnoge druge stvari smatraju se reprezentativnim simbolima. Svatko tko čini znak križa čini simboličan čin. Svatko tko govori o Kraljevstvu Božjem ili opisuje Isusa kao put i svjetlost svijeta kreće se unutar religijskog sustava simbola.
Postavljaju se sljedeća pitanja: Zašto su simboli tako važni za vjersko učenje? Što znači pojam simbol? Koja su simbolička didaktička rješenja učinkovita i inspirativna za vjeronauk?
Zašto simboli u vjeronauku?
Nema religije bez simbola. Vjerske tradicije nude čitave svjetove simbola koji se prenose od strane vjerskih zajednica. Često nas toliko racionalna jednostranost vjerskog odgoja i obrazovanja tjera da ponovno tražimo ono što privlači ljude svim njihovim osjetilima i osjećajima. Trenutačno oživljavanje vizualne kulture s rastućom i često apsorbirajućom produkcijom simbola također nas poziva na percepciju simbola – u njihovoj ambivalentnosti i dvosmislenosti – na razumijevanje njihovih različitih značenja i konteksta njihove uporabe. Stoga je osposobljavanje mladih za traženje ili razvijanje vlastitih religiozno-simboličkih pristupa tradicionalnim simboličkim svjetovima i vlastitim simboličkim oblicima izražavanja elementarna religijsko-didaktička zadaća.
Što je simbol?
Riječ simbol ima svoje etimološke korijene u grčkom glagolu symballein, koji se može prevesti kao „srušiti, baciti zajedno, spojiti ono što je odvojeno.“
Riječ je u njemački jezik ušla preko latinske riječi „symbolum“ koja je značila „znak, oznaka, amblem, simbol, slika“.
Kao sociološki-povijesna pozadina pozivanje na drevni običaj, koji navodi Peter Biehl, pomaže objasniti značenje i iznad svega referentnu prirodu simbola za djecu i mlade:
„Dva prijatelja u staroj Grčkoj opraštaju se jedan od drugoga. Oni izgrebu svoje ime na krhotini keramike i razbiju je na dva dijela. Svatko sa sobom ponese po jednu polovicu, znajući da svog prijatelja neće dugo vidjeti. Nakon dugo vremena prijatelji se ponovno susreću. Stavili su komadiće gline zajedno iznad posude s vinom. Ton i naziv opet se nadopunjuju. Oni slave sreću ponovnog ujedinjenja onoga što je razdvojeno.“ (Biehl, 1987., str. 481)
Didaktika simbola – religijsko-didaktički nacrti
Didaktički nacrti simbola Hubertusa Halbfasa (Didaktika simbola kao podučavanje religijskog jezika), Petera Biehla (Kritičke studije simbola), Antona A. Buchera (Obrazovanje o estetskom simbolu), Michaela Meyer-Blancka (Semiotička didaktika crtanja), Norberta Weidingera (Didaktika simbolizacije usmjerena na životni svijet) pripada širem pokretu didaktičkih nacrta koji je od 1980-ih nadalje nastojao prevladati alternativu između orijentacije prema studentu ili orijentacije prema tradiciji, jer se smatralo da simboli imaju takozvanu posredničku ili premošćujuću funkciju. U ovim nacrtima simboli su predmeti uz i u umjetnosti, glazbi, crkvenom prostoru i liturgiji koji to trebaju podržavati i dovesti do estetskog fokusa vjeronauka. Religija je, prema Schleiermacheru, također pogled i osjećaj prema osnovnom uvidu, te se stoga ne može razumjeti samo razumski. Ovdje bi trebalo pomoći pribjegavanje simbolima. Ovaj temeljni poticaj provlači se kroz mnoge religiozne didaktičke nacrte, ali svaki nalazi svoje specifično ostvarenje i nastavak.
Sažetak
Didaktički pristupi simbola ukazuju na važnost simbola za religiju i religijski jezik. Učenje simbola uvijek se podrazumijeva kao prepoznavanje, razumijevanje i oblikovanje simbola. Pridavanje značenja i kontekst uporabe simbola u svakodnevnom i vjerskom životu može se uočiti i ujedno propitivati jesu li i koliko pogodni životu ili neprijateljski orijentirani prema životu. Simboli mogu izraziti unutarnje ili vanjske sukobe i ponuditi rješenje za njihovo prevladavanje. Uz pomoć simbola, primjerice iz Biblije, religijskog života, religija, književnosti, umjetnosti i glazbe, te kreativnim, tjelesnim pristupom njima, djeca i mladi mogu usvojiti jezik za svoja vjerski relevantna iskustva i postupno oplemenjivati svoja vjerska izražavanja. Može se reći da razumijevanje simbola, kritiziranje simbola i sposobnost simboliziranja pridonose vjerskoj kompetenciji i zrelosti.
PRIMJER ZA PRIMJENU SIMBOLA U VJERONAUKU
(Dob: 5.-7. razred osnovne škole; Trajanje: 90 minuta)
Simboli Duha Svetoga – što govore o Duhu?
Duh Sveti je božanski entitet koji je teško razumjeti. Kada mi, ljudi, govorimo o njemu i njegovim učincima, govorimo u slikama ili biramo simbole. Simbol predstavlja činjenicu ili svojstvo. Simbol uvijek ima više značenja. Pročitajte sljedeći tekst o simbolima koji predstavljaju Duha Svetoga.
Jedan od najpoznatijih simbola Duha Svetoga je golub. On povezuje nebo i zemlju te se stoga shvaća i kao Božji glasnik. Golubovi imaju anatomsku osobitost: nemaju žučni mjehur. Simbolički su slobodni od svakog zla, gorčine i ljutnje. Golubovi cijeli život provode sa samo jednim partnerom. Stoga često služe kao simbol odanosti.
U starom Babilonu golub je bio simbol božice Ishtar. Kada je postavljen novi kralj, dobio je goluba kao kraljevski simbol. Istodobno ga je istaknula kao sina Božjega. O Isusovu božanskom sinovstvu svjedoče i evanđelisti kada izvještavaju da je prilikom krštenja na njega sišao Duh Sveti u obliku goluba.
U izvještaju o Pedesetnici slušamo o olujama i ognjenim jezicima. Ova dva simbola također nam govore nešto o prirodi Duha Svetoga. Duh Sveti se smatra pokretačkom snagom. Pokrećemo se kada Duh Sveti zapuše u nama. Vatra znači biti „zapaljen“ i biti entuzijastičan zbog nečega ili nekoga. Vatra osvjetljava tamu i oslobađa energiju.
Drugi simbol Duha Svetoga je voda. Voda osvježava, gasi žeđ i čisti. Neki kažu da je voda eliksir života, jer bez vode život nije moguć. Voda stoga predstavlja sam život.
Zadatci:
1. Objasni pojam simbol. Prisjeti se nekih simbola iz svakodnevnog života.
2. Navedi simbole za Duha Svetoga koji se spominju u gore navedenom tekstu.
3. Duh Sveti se često prikazuje kao golub.
a) Na kojem se običaju temelji ovo prikazivanje?
b) Što to govori o Isusovom krštenju?
4. Objasni koja se svojstva pripisuju Duhu Svetome prikazom simbola golubice, vatre i vode.
5. Izmislite vlastiti logo za Duha Svetoga.
Uredila: Magdalena Bašić, znanstvena i pedagoška asistentica na Katedri za religijsku pedagogiju i medijsku didaktiku na Goethe sveučilištu u Frankfurtu na Majni
Prema: Georg Hilger, Stephan Leimgruber, Hans-Georg Ziebertz (ur.): Religionsdidaktik. Ein Leitfaden für Studium, Ausbildung und Beruf. Kösel & München, 2010., str. 355-362.
