Bog, bogat svakim bogatstvom!
Još su mi pred očima proplanci Galilejski
i obale Jordana probuđene iz mrtvila,
kad se dogodio Kruh.
Onoga dana kad si podijelio kruh
tisućama ljudi, žena i djece,
i onoga dana kad si s nama slavio posljednju pashu
i darovao nam se u Kruhu života,
i svakog prvog dana kad se sastanemo
oko stola zajedništva i lomimo kruh
spominjući se tvojega otajstva,
iznova se radujem i srce mi kliče.
Sjećaš se radosti mladenaca u Kani Galilejskoj
kad si umnožio vino i donio veselje!
I ja sam, iako baš ne pijem,
probala to vino Galilejsko iz ruke tvoje,
i bilo je prekrasno, puno i plemenito,
jer je imalo okus prave radosti!
Iz srca mi izvire samo jedna riječ:
Hvala ti, Sinko moj, što nisi zaboravio kruh.
Kad mi siromasi pristupe na vrata
sjetim se tvoje riječi:
Siromaha ćete uvijek imati sa sobom,
pa se upitam: Ma zašto?
Valjda stoga da im udijelimo darove
koje im ti šalješ po našim rukama!
Molim te, Sinko moj, gledajući svijet,
da bude što manje onih koji
uzimaju ujam od Božjega dara!
Ti nisi htio sluge, nego suradnike!
I ja se osjećam suradnicom tvojom,
koja ponekad i sama u oskudici ne zna što će,
a onda se sjeti Providnosti
i obećanja o uslišanju ustrajne molitve…
Hvala ti, Sinko moj, što i danas,
po rukama svoje starice majke,
na skrovit i čudesan način,
gladne napunjaš dobrima
a bogate otpuštaš prazne.
prof. dr. sc. Ante Mateljan,
S puta ljubavi 1, CUS, Split, 2003., str. 27.- 28.
Fotografija: Ante Vučković
