Zar da se susret Boga i ljudi dogodi u štali, krutoj, hladnoj i prljavoj, punoj paučine i mirisa mokraće i gnoja? Marija i dijete, vol i magarac. Pastiri daruju ono od čega žive. A Josip pazi na disanje djeteta, na mir i spokoj majke koja, u jaslama s ižvakanim ostaticima slame, smirena pogleda
Pogledajte se, ruke okrvavljene, zar se ne grozite samih sebe? Valjda zato preneražene i nespokojne, bježite u mrak? Niste vi samo ruke izvršitelja zla, vi ste ruke koje su zlo naumile, koje su ga smislile, isplanirale, ozakonile i potpisale po predviđenoj proceduri pa onda oprane, namirisane i svečano pružene istim takvim rukama, da se svima
Kako da vrhunskog umjetnika, neprestano zaokupljena živim slikama, ne zanima iskustvo sljepoće? Isus, piše evanđelist, načini kal, zamuti malo pljuvačke i zemlje pa premaza oči slijepcu od rođenja. I posla ga da se umnije. Nakon čega je progledao. Ali umjesto radosti navališe nevolje. Eto farizeja: Tko ti je otvorio oči? Kako je to učinio i
Isuse, evanđelja pripovijedaju o kušnjama na početku tvoga javnog djelovanja, i u Getsemaniju, neposredno prije muke. Iznoseći nam odgovor tvoje slobode, upućuju na kušnju i pad prvog Adama i pokazuju kako ti, novi Adam, ne padaš, nego, u Duhu, ostaješ u Očevoj strani. Time pokazuješ jedini put do slobode, put pobjede nad napašću, put
Žena na zdencu. Došla po vodu. Oko podne. U nevrijeme, jer po vodu se ide rano. A na zdencu stranac. Sjedi i čeka, bez riječi. Onda zausti: Daj mi piti!Naglasak joj je poznat, nije domaći, nego tuđi. Pita: Kako ti, Židov, od mene pitaš vode? Znadeš da se ne podnosimo. Probudila se znatiželja i
Isus, kršten, izlazi iz vode Jordana. Nad njim se prosuo glas Oca nebeskoga: Ovo je Sin moj, Ljubljeni, slušajte ga! Kršten sam kad mi je bilo samo tri dana. Opran sam i obučen u haljinu milosti, svjetlo uskrsnuća obasjalo mi je čelo i riječ vjere potvrđena da mi pokaže put. A dalje
Osjetila sam to neizrecivo blizuu vedroj Betlehemskoj noći,orošenoj zvijezdama i ukrašenoj pjesmom!Slabo se sjećam drugih stvari,ponešto muke od napornog puta,hladnoće i bojazni od pijanih vojnika,ali mi je u pameti bistar onaj trenkad su te, Novorođenoga,pastiri došli pozdraviti!Ne znam što li sam im tada rekla,ali znam
To vidim svakoga dana sve jasnije!Nikad se nisam osjećala velikom,a danas se osjećam još i manjom,prigibajući se pomalo zemlji,"ulazim u se", i još bistrije zamjećujemsvoje nedostatnosti.Pitam se i pitam tebe, Sinko moj,razmišljajući o onom što se dogodiloi nadajući se onom što će se tek zbiti,pitam
Bog, bogat svakim bogatstvom!Još su mi pred očima proplanci Galilejskii obale Jordana probuđene iz mrtvila,kad se dogodio Kruh.Onoga dana kad si podijelio kruhtisućama ljudi, žena i djece,i onoga dana kad si s nama slavio posljednju pashui darovao nam se u Kruhu života,i svakog prvog dana
